“The King of Limbs”, osmi redovni album oksfordskog sastava Radiohead, u digitalnoj je formi svjetlost dana ugledao 18. veljače dok će se za najavljeno ‘newspaper’ izdanje trebati strpiti do svibnja. Što inovativnim metodama distribucije projekta, što glazbenim izričajem koji opet ide korak ispred u slabo istražena područja suživota eksperimentalne pop forme i ritmičkih struktura, Radiohead dokazuju da ih se s pravom smatra lučonošama progresivnog zvuka ne samo na Otoku već i u svjetskim okvirima!
Recentna promotivna fotografija Radioheada; kliknite na fotografiju za cijelu verziju. (Foto: Sebastian Edge)
Kada je u listopadu 2007. službeno objavljena vijest o slobodnoj internetskoj distribuciji netom objavljenog albuma In Rainbows, bio je svojevrstan to presedan u diskografskoj industriji. Fanovima je ostavljena mogućnost besplatnog downloada materijala, ili pak svojevoljne donacije, no takav pristup nije poremetio očekivanu prodaju fizičkog albuma koji se pojavio dva mjeseca kasnije, u prosincu 2007.
Poslije nešto više od tri godine, novo će ostvarenje Radioheada, album nazvan The King of Limbs, svoj put do štovatelja ostvariti na još radikalniji način – pored ovaj put naplativog downloada u mp3 i wav formatu, planirano je i ‘newspaper’ izdanje, raspoloživo od svibnja, koje će pored lozinke za internet download sadržavati i album na CD-u kao i na dva desetoinčna vinila, popratni grafički materijal (nekoliko slika velikog te čak 625 malog formata), te plastični držač u kojega će biti moguće ukomponirati sve dijelove ovog paketa. Naravno, planirano je i klasično CD izdanje, koje će se u prodaju naći koncem ožujka 2011.
Pomalo neočekivano – ali ne i potpuno nepredvidivo – na ovom se albumu sastav vraća nešto ritmičkijem izražaju, zastupljenijem na albumima Kid A (2000.) te posebno Amnesiacu (2001), a koji je u radiheadovskom izričaju oduvijek postojao, bar u rudimentarnom obliku. Ukolko je Hail to the Thief (2003.) donekle naznačio povratak predefiniranom gitarskom zvuku, istina – uklopljenom na i dalje prisutnoj elektroničkoj podlozi, In Rainbows (2007.) je bio priča za sebe – slojevito ostvarenje koje kroz svaku od deset skladbi referira na prethodno proživljena razdoblja benda. Sazdan od hipnotičnosti krautrockovskog naslijeđa, liričnosti na granici akustičnog izražaja, mračnih Yorkeovih stihova te začuđujuće uspješno uklopljene orkestracije, taj je album neupućenima u Radioheadov opus možda mogao izgledati kao preambiciozni pastiš, no riječ je o uistinu vrhunskom ostvarenju koje je u očima dobrog dijela štovatelja postalo možda prvi dostojni naljednik legendarnog OK Computera (1997.). Također, taj je album sasvim uspješno izdubio prilaznu stazu za svojeg posve drukčijeg nasljednika.
Omot albuma "The King of Limbs"
The King of Limbs (2011.) nastajao je skoro dvije godine, a pojavio se naglo, bez prethodne reklamne kampanje, uz šturu napomenu sastava datiranu 14. veljače. Element iznenađenja još je jednom uspješno iskorišten – umjesto u planiranom terminu, 19. veljače, mogućnost downloada albuma na službenim je stranicama ponuđena dan ranije. Naravno, nije trebalo dugo čekati da ovaj novi projekt Radioheada postane subjektom oko kojeg se lome koplja. Fanovi su ostali zatečeni povratkom na elektroritmički obrazac karakterističan za milenijske projekte Kida A i Amnesiac, kao i za Yorkeov samostalni album Eraser (2006.), ali nakon monumentalnog In Rainbows nije bilo moguće ići istim putem bez opasnosti upadanja u kolotečinu i stereotip, a upravo je takve zamke Radiohead u pravilu dosad vješto izbjegavao. Sa svojih osam skladbi i ukupnog trajanja 37 minuta, ovo je najkraći album Radioheada, no kratka se minutaža višestruko nadoknađuje složenošću i slojevitošću uratka.
Uvodna skladba Bloom izgrađena je na repetitivnoj klavirskoj dionici koja čini temelj za ritmičku i daljnju melodijsku nadopunu, a slično kao i iduća, Morning Mr. Magpie, djeluje kao izgubljeni tonski zapis sa Amnesiac sessiona. Little by Little melodijski odskače od minimalizma prisutnog na ostatku albuma, istovremeno donoseći natruhe opuštene i krajnje nervozne atmosfere, dok je Feral pulsirajuća kombinacija nekoliko nauzgled neuklopivih segmenata nakalemljenih na čvrstu i kotrljajuću ritmičku podlogu.
Lotus Flower prvi je planirani single, kao i prvi objavljeni video s ovog albuma. Unatoč hitoidnom potencijalu i činjenici da je Thom Yorke ovu kompoziciju već izvodio na samostalnim nastupima, riječ je o skladbi otkrivanja, primjerenijoj sobnom opetovanom preslušavanju negoli koncertnim nastupima. Ista će svoje adute slušatelju otkrivati sloj po sloj, a to su u prvom redu Yorkeov osebujan glas, koji se ovom prigodom širi u gornjim tonskim registrima te znakovita međuigra sintesajzera i električnih orgulja u pozadini. Morning Bell za novo tisućljeće!
Codex i Give Up the Ghost su pjesme liričnog pristupa uobličene u akustičnoj formi, neuobičajenoj za ostatak albuma. Prvonavedena spada u vjernim slušateljima već poznat niz klavirskih balada, kod kojih Yorkeov vokal samo pojačava sveprisutni dojam fluidnosti – možda je Pyramid Song s Amnesiaca ono što se nameće kao logična poredba, dok Give Up the Ghost svojim sablasnim folk zvukom na trenutke priziva duhove monumentalnosti jedne How to Dissapear Completely and Never Be Found.
Enigma zvana Separator svjesno je ostavljena za odjavu, nastavljajući niz vanvremenskih remek djela kojima ovaj sastav još od albuma Kid A zatvara svoje dugosvirajuće uratke, i sa svojih pet minuta i dvadeset sekundi najduža je kompozicija na albumu. Temljena na funkiziranom ritmu te jednostavnoj no upečatljivoj vokalnoj dionici, ova bi pjesma u nešto izmjenjenom aranžmanu eventualno mogla podsjetiti na pionirsko razdbolje benda u devedesetima, no ipak, prošlost treba ostati zakopana – na kraju krajeva, od Kid A naovamo pred nama stoji jedan sasvim drukčiji sastav, ili barem Radiohead koji je drastično promjenio koncept kreiranja i izvođenja glazbe.
Poznati tisućljetni hrast u šumi Savernake u Wiltshireu poslužio je kao vizualna inspiracija te poklonio ime novom albumu Radioheada.
Vizualizacija albuma The King of Limbs standardno je povjerena dugogodišnjem suradniku sastava, Stanleyu Donwoodu, koji je specifični dizajn realizirao u suradnji sa Dr. Tchockom (iza ovog zbunjujućeg pseudonima krije se Thom Yorke). Naslovnica, kao i ostatak artworka po Donwoodovim riječima referira na šumu kao simbol povezna sa bajkama i mitovima, na taj način utkan u kolektivnu svijest, a inspiracija je nađena u istoimenom tisućugodišnjem hrastu iz šume Savernake u Wiltshireu. Zanimljivo, opsesija drvećem nije nikakva novost u grafičkom stvaralaštvu ovog dvojca – dovoljno se samo prisjetiti artworka rađenog za albume Kid A i Amnesiac, kao i instrumentalne skladbe Treefingers.
Više je nego sigurno da će The King of Limbs duže vrijeme biti tema oko koje će se voditi burne polemike. Uostalom, najprogresivinije i najinovantnije ime na kontemporarnoj britanskoj glazbenoj sceni, Radiohead, nikog nije niti će ostavljati indiferentnim. Ovaj sastav je moguće mrziti ili voljeti, ali nekakav stav o njima morate imati. U tom će svjetlu i The King of Limbs biti meta kako hvalospjeva, tako i žestokih napada, no jedno je sigurno – ovo je ostvarenje u samom vrhu potencijalnih kandidata za album godine!
Članovi Radioheada, slijeva nadesno: Phil, Ed, Jonny, Colin i Thom.
Komentari