Velški referendum prošao

Velšani su prekjučer izašli na referendum i sa značajnih 63 posto glasova dali veće ovlasti svojoj nacionalnoj skupštini. To znači da će ona sada moći donositi sve zakone iz dvadeset područja koja su joj već i ranije bila povjerena, ali bez potrebe za pristankom središnjeg parlamenta u Westminsteru kod pojedinih ključnih odluka kao što je dosad bio slučaj. Time je nastavljen planirani proces devolucije u Ujedinjenom Kraljevstvu započet 1997. ali mogla bi se sada ponovno intenzivirati i diskusija oko najveće anomalije cijelog procesa – pitanja postojanja parlamenta u samoj Engleskoj, možda čak i onoga u Cornwallu…

Nacionalna skupština Walesa, smještena u zaljevu Cardiff Bay, odsad će moći donositi sve zakone iz dvadeset područja nad kojima ima ovlasti. Ostalo i dalje ostaje u domeni parlamenta u Westminsteru. (Foto: Dario Sušanj)

Iako je odaziv na referendum, održan prošlog četvrtka, bio relativno nizak (procjene govore o oko 35 posto registriranih glasača pa poneki dovode u pitanje njegovu legitimnost, iako legalnost nije upitna jer su referendumi važeći neovisno o broju izašlih glasača), oni koji su na njega izašli s više od 63 posto glasova podržali su ideju o nešto većoj neovisnosti Walesa unutar Ujedinjenog Kraljevstva.

Velška nacionalna skupština (National Assembly for Wales), smještena u lijepom zaljevu Cardiff Bay u Cardiffu, dosad je imala nadležnosti u ukupno 20 područja – među kojima su i zdravstvo, obrazovanje, ekologija, poljoprivreda, građevinarstvo i prijevoz – ali je za određene ključne odluke čak i iz tih dvadeset područja morala tražiti odobrenje središnjeg britanskog parlamenta u londonskom Westminsteru. U preostalim područjima, poput obrane ili porezne politike, velški parlament nije niti imao pravo donošenja odkuka.

Referendum je prošao u 21 od ukupno 22 velške pokrajine; Monmouthshire, na jugoistoku Walesa uz samu granicu s Engleskom, jedina je pokrajina gdje je samo 50,64 posto glasača bilo protiv većih ovlasti Velške nacionalne skupštine. Rezultat referenduma zanimljiv je u svjetlu toga što je prije četrnaest godina (1997.) u Walesu uistinu jedva prošao referendum o postupnom stvaranju veće neovisnosti Walesa unutar Britanije. To gotovo sigurno pokazuje da se u mislima velških birača Wales također kreće prema sve većoj razini neovisnosti, iako se ovdje mnogo manje čuje zazivanje potpune neovisnosti nego što je to slučaj u Škotskoj. Primjerice, u istraživanjima javnog mnijenja koja su prethodila velškom referendumu, samo je 13 posto ispitanih reklo da bi voljelo živjeti u potpuno neovisnom Walesu.

Za samu je stabilnost i budućnost velškog parlamenta važno da je ovaj referendum “prošao” jer su ga podržavale sve stranke; eventualno “ne” na referendumsko pitanje “želite li da Nacionalna skupština ima potpune ovlasti donošenja svih zakona u dvadeset područja za koje ima ovlasti” oslabilo bi sam položaj velške skupštine u odnosu na Westminster. Velški prvi ministar, čelnik velške vlade, Carwyn Jones, pozdravio je rezultate referenduma rekavši da je “jedna stara nacija danas odrasla”.

Bajkovit pogled na vjerojatno najljepši dio Walesa, onaj sjeverni, i nacionalni park Snowdonia. U prednjem je planu most iz 1826. inženjera Thomasa Telforda preko tjesnaca Menai koji spaja velško kopno s otokom Anglesey. (Foto: © Visit Britain)

Proces devolucije u Ujedinjenom Kraljevstvu i prenošenja zakonodavnih i izvršnih ovlasti na pojedine zemlje koje čine kraljevstvo tako teče svojim tijekom, premda pomalo asimetrično i neuravnoteženo jer je Škotska ovdje odmakla nešto dalje od Walesa. Međutim, naročito nakon što je sada velški referendum prošao, najzanimljivije pitanje u cijelom procesu bit će još više u fokusu: što će biti s Engleskom?

Ideja o engleskom parlamentu nije nova, a i unutar Engleske postoje određena područja – poput Cornwalla – koja smatraju da bi trebala imati pravo na vlastiti parlament i veće ovlasti u okviru države. Istraživanje javnog mnijenja potkraj 2010. pokazalo je da oko 29 posto stanovnika Engleske želi engleski parlament. To je još uvijek nedovoljno, no brojka je porasla sa 17 posto dvije godine ranije te bi mogla i dalje rasti potaknuta većim lokalnim ovlastima koje je upravo dobio velški parlament, a ako je pak vjerovati istraživanjima u Cornwallu, ideja o lokalnoj skupštini u tome dijelu zemlje gdje stanovništvo pretežno pod nacionalnost upisuju Cornish a ne British ili English dobiva podršku i natpolovičnog broja glasača.

Uzgred, za točno dva mjeseca u Ujedinjenom Kraljevstvu istodobno s lokalnim izborima održat će se i referendum o mogućoj promjeni izbornog sustava.