Dva su britanska monarha posjetila Hrvatsku, doduše u vrijeme dok je još uvijek bila dijelom bivše Jugoslavije: kralj Edward VIII. odmarao se na Rabu sa svojom budućom suprugom Wallis Simpson (tijekom svoje kratke jedanaestomjesečne vladavine 1936. prije nego što je prouzročio ustavnu krizu i abdicirao), a trenutačna britanska kraljica Elizabeta II. posjetila je u listopadu 1972. nekoliko gradova na poziv Josipa Broza Tita. Njezine posjete posebno se dobro, međutim, sjećaju u đakovštini, kamo je baš sama željela navratiti kako bi vidjela lipicance iz čuvene đakovačke ergele…
Kraljica Elizabeta II. u četveropregu kojega vuku lipicanci tijekom svoje posjete ergeli u Đakovu, 20. listopada 1972. Zapregom, čini se, upravlja Josip Broz Tito. Kliknite na fotografiju za veću verziju. (Foto: arhiva Državne ergele lipicanaca Đakovo)
Slavonci se vjerojatno ponajbolje sjećaju posjeta trenutačne britanske kraljice, Elizabete II., Hrvatskoj. Došla je u tadašnju Jugoslaviju na poziv Josipa Broza Tita, a kako je već ranije vidjela nastup čuvenih lipicanaca iz đakovačke ergele na otvaranju Olimpijskih igara, izričito je poželjela posjetiti i samo Đakovo. Taj se posjet i dogodio 20. listopada 1972. kada je kraljica došla u grad u pratnji svoga supruga, princa Philipa, te kćeri, princeze Anne. Osim što je imala prilike vidjeti đakovačku ergelu na njezine obje lokacije – u središtu grada te u Ivandvoru nedaleko Đakova – Elizabeta II. se i provezla gradom u četveropregu s prelijepim lipicancima koji su je već ranije toliko oduševili.
Kraljica je tijekom svojeg petodnevnog boravka u Jugoslaviji, od 17. do 21. listopada te godine, posjetila i Zagreb, Dubrovnik, (dakako) Brijune i Beograd. Gornja je fotografija njezine vožnje Đakovom također – barem zasad – jedina koju sam uspio pronaći a da je vezana uz kraljičin posjet Slavoniji i razgledavanje lipicanaca tijekom te posjete, no članak ću dopuniti daljnjim materijalima uspijem li do njih doći.
Princezi Anne to je, inače, bio prvi posjet Hrvatskoj, ali ne i posljednji: bila je u Zagrebu u veljači 2009. a prije toga i 1996. u Splitu, na proputovanju prema Bosni i Hercegovini kamo je išla posjetiti britanske snage u sklopu mirovne misije.
Ova davna posjeta kraljice Elizabete II. đakovačkoj ergeli mnogo se spominjala u medijima prošle godine kada joj je đakovački gradonačelnik odlučio uputiti pismo s molbom da se založi protiv spajanja ergela u Đakovu i Lipiku.
Zahvaljujem Državnoj ergeli lipicanaca Đakovo na ustupljenoj gornjoj fotografiji kraljičine posjete Đakovu.
Elizabeta II. s Josipom Brozom Titom tijekom posjeta Jugoslaviji 1972. Kliknite za veću fotografiju.
Zanimljivo je i to je jedna od glavnih osoba zaduženih za boravak Kraljice i njene obitelji u Jugoslaviji 1972. bio još uvijek živući član tadašneg Politbiroa CK SKH Slavko Komar, koji je u svojim zasad još uvijek neobjavljenim memoarima opisao zgodne dogodovštine vezane uz posjet kraljevske obitelji. Tijekom Kraljičina boravka u Zagrebu bilo je predviđeno da se Kraljica sretne i s Krležom i da joj on uruči veliko svečano izdanje Balada Petrice Kerempuha, no do toga u konačnici ipak nije došlo, jer se Krleža predomislio, budući da nije znao engleski jezik, pa ne bi mogao razgovarati s njom.
Ne bih želio neutemeljeno polemizirati, ali mislim da je Krleža otpao iz mnogo prozaičnijeg razloga (uostalom, najmanji bi problem bio angažirati prevoditelja). Dakle, do susreta nije došlo iz istog onog razloga zbog kojeg je desetak godina ranije Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost, iako se za tu počast uveliko špekuliralo sa Krležinim imenom. Razlog je, naravno, ideološki, pošto je Krleža bio deklarirani marksist. Moguće da je taj detalj smetao kako Švedsku akademiju znanosti, tako i samu Kraljicu.
Apsolutno je moguće to što ste naveli. Ovo moje objašnjenje Krležina izostanka je bio njegovo osobno mišljenje izrečeno u krugu prijatelja i zabilježeno u knjizi Elize Gerner ‘Oproštaj s Gvozdom. Razgovori s Krležom’ iz 1993.
Vezano uz Nobela, osobno mi se čini da je Krleža po svome opusu i tematici bio kudikamo bolji kandidat od Andrića, iako mi je jasno da je u to vrijeme većina stranaca Andrićeva djela zbog njihove tematike poistovjećivala s Jugoslavijom i smatrala ju više svojstvenom za tu državu, dok je Krleža bio više bliži općim europskim tokovima.
Postoji cijeli niz zapisa o dolasku kraljice u Đakovo, zapravo cijela jedna svojevrsna mitologija maloga mjesta u kojem se događa, u očima njenih stanovnika, nešto značajno. Postoji i filmski zapis, više fotografija, osbno posjedujem i Đakovački list posvećen kraljičinu posjetu. Đakovački književnik Mirko Kladarić napisao je jednu priču o tom dolasku, milsim kako ju je moguće pronaći na web stranici koju je pokojnom novinaru i piscu posvetio njegov sin. Osobno sam kao učenik 2. razreda osnovne škole dočekivao kraljicu sa zastavicama Velike Britanije i Jugoslavije u rukama. Bio je to vrlo hladan dan, a znam to jer sam se na poledici oskliznuo na željezničke šine i udario u lice… Kraljica u Đakovu. Pitajte Đakovčane…
Mirko, puno ti hvala na komentaru i zanimljivim informacijama! Pomažu mi komentari poput tvojeg i gornjeg Marijanovog jer su odlične smjernice za daljnje istraživanje tema pa su mi stoga dragocjeni.
Volim “kopati” po ovakvim pričama tako da i ovu sigurno očekuje nastavak. Potrudit ću se pronaći dodatne informacije i fotografije – malo je teže doći do materijala za teme poput ove ali vjerujem da bi ih bilo lijepo izvući iz arhiva i staviti online…