Navikli smo da se nacionalni parkovi stvaraju na mjestima gdje želimo zaštiti važna područja divljine – bilo zato što njihovim osnivanjem želimo zaštiti habitat određenih vrsta životinja ili zbog toga što želimo sačuvati područje izuzetne ljepote. Međutim, 1. travnja u Britaniji je službeno počeo s radom jedan malo drugačiji nacionalni park – South Downs National Park.
Nacionalni park South Downs. (Foto: Howzey, http://www.flickr.com/photos/howzey/3414869421/)
Ime “downs” za brda odvijek mi je bilo pomalo komično – i ne samo meni. Ipak, ime dolazi od keltskog i staroengleskog dun, što znači baš “brdo”. Riječ ima i drugo značenje, “(brdska) utvrda”, pa vam je po njemu vjerojatno i poznata, bez obzira jeste li je sreli u Tolkienovom Dunharrowu, Edinburghu ili u, nama zemljopisno bližem, imenu Singidun, naselju od kojeg je kasnije nastao Beograd.
Novi nacionalni park ne obuhvaća samo kredna brda South Downs, imenu usprkos. U njemu se nalazi i Western Weald, područje sastavljeno od šuma i vrijesišta, a riječ “weald” na staroengleskom znači baš “šuma”.
Iznad krednih litica Beachy Heada snimljen je završetak filma Quadrophenia. (Foto: Donar Reiskoffer)
Povijest
Upravo starost naziva dijelova nacionalnog parka ukazuje na njegovu posebnost. Naime, prema nekim procjenama, šumski pokrov South Downsa posječen je prije tri tisuće godina, a njihov sadašnji izgled – niska gusta trava – rezultat je stalne ispaše ovaca. Uostalom, i arheološki nalazi ukazuju na dugačku prisutnost čovjeka na tim prostorima. Tu su rudnici kremena iz Mlađeg kamenog doba, pogrebne humke (barrows) iz Brončanog doba, te konačno i brdska utvrda iz Željeznog doba. (Usput, ako vas zanima to razdoblje povijesti, pogledajte BBC-jevu seriju A History of Ancient Britain gdje se govori o naseljavanju Britanskog otočja nakon zadnjeg ledenog doba.) Naravno, povijest South Downsa ne završava Željeznim dobom jer su na području nacionalnog parka i rimske ceste i kuće iz doba Tudora i mlinovi iz 18. i 19. stoljeća.
Zbog svega toga ne iznenađuje da je South Downs nacionalni park s najvećim brojem stanovnika. U granicama parka je 2007. bilo više od 107 tisuća ljudi. Čuveni Lake District, drugi po broju stanovnika, imao ih je tek oko 42 tisuće. Istovremeno, Lake District – najveći engleski nacionalni park – zauzima otprilike 2300 četvornih kilometara, a South Downs oko 1650. Usporedbe radi, nacionalni park Northumberland ima tek dvije tisuće stanovnika na nekih 1050 četvornih kilometara.
Tipičan krajolik South Downsa iz zraka. (Foto: Zoe Shuttleworth, http://www.flickr.com/photos/zoeshuttleworth/4842718297/)
Zemljopis
South Downs počinju blizu Winchestera u Hampshireu, a završavaju krednim liticama na Beachy Headu blizu Eastbournea, najvišim krednim liticama u Engleskoj. Naravno, to nisu čuvene White Cliffs of Dover – one su mjesto gdje završavaju North Downs, kredna brda locirana pedesetak kilometara sjevernije od South Downsa.
Eastbourne nije jedini veći i poznatiji grad blizu nacionalnog parka South Downs. Osim spomenutog Winchestera, tu su i Portsmouth i Chichester ili, odmah izvan granice nacionalnog parka, Bristol. Ni London nije daleko, a zemljopisnu kartu granica parka možete naći na stranicama Natural England. Satelitska snimka se, dakako, nalazi na Google Maps.
Vjetrenjače u Claytonu blizu Brightona. U prednjem planu Jill, u pozadini Jack. (Foto: aneye4picture, http://www.flickr.com/photos/aneye4apicture/3673753938/)
S obzirom na položaj parka, sasvim je razumljivo da područje South Downsa ima najviše posjetitelja među engleskim nacionalnim parkovima. Iako nisam uspio naći podatke o, nama uobičajenom, broju posjetitelja, turisti u South Downsima godišnje provedu 39 milijuna takozvanih posjetiteljskih dana. Idući je nacionalni park po broju posjetiteljskih dana New Forest, zapadno od South Downsa i dosta blizu, s 9.3 millijuna posjetiteljskih dana, dok se za već spomenuti Northumberland (ipak) navodi brojka od 1.4 milijuna posjetitelja godišnje.
South Downs predstavljaju, da upotrijebim tu riječ, kvintesencijalni engleski krajolik i bilo bi šteta ne posjetiti ih ako imate priliku. Više o njemu možete doznati na adresi www.southdowns.gov.uk.
Tudorska Cowdray House nalazi se u Midhurstu, unutar granica nacionalnog parka. (Foto: thornj, http://www.flickr.com/photos/apenguincalledelvis/438807300/)
Za kraj, jedan nedavni razgovor me navodi da pomislim kako South Downs u doglednoj budućnosti neće biti jedini nacionalni park u kojem se nerazmrsivo isprepleću priroda i ljudi – ni u Britaniji a ni drugdje u Europi. Možda se čak i kod nas pojavi nešto slično…
Dario, to budi uspomene. Fantastičan početak dana!
Bila si tamo? Ja nisam – još.
A niti članak nije moj