“Camelot” (TV serija)

Vjerojatno ne postoji srednjovjekovna legenda koja predstavlja bolji predložak za brojne ekranizacije nego što je to priča o kralju Arturu. U vrijeme kada gledatelji naprosto obožavaju povijesne serije začinjene određenom dozom fikcije – i “Rim” i “Tudori” bili su izuzetno uspješni – američka televizijska kuća Starz odlučila je krenuti dobro utabanim stazama te se prihvatila snimanja još jednog serijala o kralju Arturu. Već i podatak da je producent Michael Hirst ovdje “on board” djeluje obećavajuće, a prve epizode ostavljaju dojam da bi se u konačnici zaista i moglo raditi o dobroj seriji. Hoće li kombinacija legende, magije, mačevanja, erotike i borbe za ujedinjenje jednog kraljevstva biti pravi recept za uspjeh “Camelota”? Deset epizoda prve sezone koja je baš krenula s emitiranjem trebalo bi odgovoriti na to pitanje.

Polubrat i polusestra, dobro i zlo: Jamie Campbell Bower kao mladi kralj Artur i Eva Green kao Morgan okosnice su oko kojih će se vrtiti sukob bijelog i crnog u ovoj seriji. Dodatni tračak zanimljivosti, nakon odgledanih prvih nekoliko epizoda, daje baš činjenica što je "zlo" u ovom slučaju ponešto zanimljivije i kompleksnije, a i glumački bolje odrađeno...

Ljepota legendi u tome je što od njih možete napraviti što god poželite: netko u američkoj televizijskoj kući Starz zaključio je kako serijali koji kombiniraju povijest, fikciju i – gotovo u pravilu – za televizijske serije veću količinu golotinje i seksa trenutačno prilično dobro prolaze među gledateljima (krunski dokaz: “Tudori”) pa se stoga odlučio prihvatiti i ekranizacije legende o kralju Arturu. Konkurentska produkcijska kuća koja se pozabavila tudorskim periodom, Showtime (također u irsko-kanadskoj produkcijskoj kombinaciji), nastavila je u sličnom stilu serijom “The Borgias”, pa je tako i Starzu bila potrebna uspješnica koja spaja slične elemente u dobitnu kombinaciju, dodajući svemu tome još i žličicu magije i mistike koje jednostavno moraju pratiti svaku pravu arturijansku priču. Glavni scenarist “Camelota”, Chris Chibnall, izjavio je prije početka prikazivanja ove serije u jednom intervjuu da svaka generacija mora dobiti svoju verziju priče o kralju Arturu i Camelotu – Starz je očito u cijeli projekt krenuo upravo s tom misijom.

S druge strane, problem s legendama može biti upravo u tome što su ekranizirane već stotinama puta; svatko je gledao svoj omiljeni film o Robinu Hoodu ili o kralju Arturu, pa hodajući tim putem scenaristi i producenti ipak mogu naići i na prilično sklizak teren i nerazumijevanje publike. U Starzu su odlučili ne kockati se previše – scenarist brojnih (većinom) povijesnih filmova (“Elizabeta”, “Elizabeta: Zlatne godine”) pa i samih “Tudora”, Michael Hirst, producent je njihovog novog projekta. Sada kada se uhvatio snimanja serijala o legendi, vjerojatno barem ne mora strahovati od žestokih kritika povjesničara koji su minuciozno tražili svako razmimoilaženje s poviješću u “Tudorima”.

Do "mitske" scene izvlačenja mača iz kamena na slapu također ne treba mnogo čekati - Artura ovaj zadatak očekuje već u drugoj epizodi. Iako nije učinjeno mnogo prilagodbi kako bi se legenda o Arturu približila teen generacijama, lik kojega utjelovljuje Jamie Campbell Bower ipak će, pogledavši mač u kamenu, izjaviti: "no way!" - pravom Arturu, ako je uopće postojao, takvo što sasvim sigurno ne bi izletjelo iz usta...

Kako god bilo, Hirst i scenaristi ovaj put nisu i neće imati problem s povijesnim udžbenicima: i dalje nije jasno – a vjerojatno nikada neće niti biti – je li kralj Artur uistinu postojao ili se radi tek o kompozitu priča o nekoliko raznih kraljeva. Razmimoilaze se godine, imena ratnika, pojavljuju se čak i zanimljive teorije poput one koje Arturovo mjesto rođenja smještaju u našu Dalmaciju, u Igrane, kojoj u prilog ide i ime Arturove majke. Povrh svega, pravi je Camelot, ako je vjerovati nekim istraživanjima, možda baš pronađen i lociran lani. No, u konačnici, što je legenda o kralju Arturu manje povezana čvrstim povijesnim činjenicama i što više ovakvih detalja još ostaje nerazjašnjeno, to scenaristi i producenti televizijskih serija i filmova pred sobom zapravo imaju zahvalniji materijal kojim se mogu poigrati i oblikovati ga na način koji žele.

Irsko-kanadska produkcija koja stoji iza “Camelota” zamislila je prvu sezonu serije relativno skromno – gledat ćemo tek deset epizoda u sklopu prve sezone od kojih su tri epizode u trenutku pisanja ovog članka već emitirane. U današnjem svijetu televizijske produkcije gdje se serije mogu ukinuti praktički preko noći ako ne ispune očekivanja u pogledu broja privučenih gledatelja, skromni početak možda je zapravo i dobar put: vjerojatno će prvih deset epizoda ipak činiti solidnu, zaokruženu cjelinu, tim više što prve dvije epizode već postavljaju osnovni dramaturški okvir koji nam je poznat iz priča o kralju Arturu. Možemo se jedino nadati da serija neće biti dovršena ili naprasno ukinuta prije očekivanog Arturovog odlaska do Avalona ili da neće ostati “visjeti u zraku” na neki sličan način.

Teško je u samom startu serije i nakon svega nekoliko emitiranih epizoda zaključiti je li Jamie Campbell Bower u ulozi mladog kralja Artura najsretniji odabir; posve je moguće da je naivnost i zbunjenost mladog Artura koji do jednog dana živi na mirnom seoskom imanju a drugoga se dana nađe u čuvenom Camelotu okružen vrsnim ratnicima uistinu izvire iz samog glumca i predstavlja, jednostavno, dobru glumu, no s druge strane u sljedećim epizodama tek treba vidjeti kako će se Campbell Bower snaći u scenama koje zahtijevaju više agresije, bitaka i sukoba na njegovom putu da ujedini Britaniju.

Joseph Fiennes kao Merlin: arogantan, zabavan, odrješit čarobnjak koji se zasad usteže i pomalo plaši korištenja svojih natprirodnih sposobnosti, tvrdeći da ih može savršeno kontrolirati i od njih se suzdržati. Fiennesova je interpretacija Merlina zasad ponajbolja u seriji a njegovi čarobnjački dueli s Morgan mogu se jedino s nestrpljenjem očekivati...

Ne kažem da odabir Bowera dugoročno neće biti dobar – na kraju krajeva, niti Jonathan Rhys Meyers nije mi bio savršen za ulogu Henryja VIII. u prvim epizodama Tudora, ali sam već pretkraj prve sezone i u drugoj imao mnogo bolje mišljenje o njegovoj ulozi i načinu na koji je utjelovio Henryja, unatoč nerijetkim kritikama pojedinih povjesničara. Ove brojne koncepcijske usporedbe s “Tudorima” nisu nimalo slučajne jer se upravo za tu seriju može reći kako je bila prvi suvremeni pokušaj da se britanska povijesna tematika približi tipičnoj američkoj publici – neovisno o tome smatrate li “tipično američko” u ovom slučaju dobrom ili lošom stvari – a “Camelot” u velikoj mjeri kreće baš tim putem.

Bowerov potencijalni “problem” leži, međutim, i u tome što ga glumački nadmašuje Joseph Fiennes u ulozi Merlina; njegov je Merlin arogantan, zabavan, duhovit, agresivan i odrješit kada je to potrebno. Prve su tri epizode “Camelota” tako gotovo posve njegov show, a Artur kao da se nalazi u drugom planu. Hoće li se ovaj odnos snaga i ekranska zanimljivost promijeniti kako prva sezona bude napredovala i kako se priča bude razvijala, tek ćemo vidjeti, no barem zasad nema previše dvojbe oko toga kako je upravo Fiennesov lik daleko najzanimljiviji.

Bude li se priča koja prati “Camelot” držala arturijanskih legendi pa Merlin bude raspolagao i zavidnim čarobnjačkim sposobnostima, bit će mu uistinu teško parirati u pogledu omiljenosti kod gledatelja. Ono što bi njegov lik moglo učiniti zaista zanimljivim je upravo to što u prvim epizodama djeluje tek nešto malo više sigurniji u sebe od samog Artura: Merlin zasad još nema dovoljno samopouzdanja da bi iskoristio svoje čarobnjačke sposobnosti na dobrobit (razjedinjenog) kraljevstva.

Morgan, temeljenu na liku Morgan Le Fey iz arturijanskih legendi, tumači englesko-francuska glumica Eva Green. Ljubiteljima avantura o Jamesu Bondu bit će poznata kao Vesper Lynd iz filma "Casino Royale".

Kao drugo značajno glumačko ime u “Camelotu” je angažirana francusko-engleska glumica Eva Green. Njezin i inače pomalo gotički imidž kojega njeguje u privatnom životu odlično se uklopio u ulogu Morgan, ambiciozne kćeri kralja Uthera i Arturove polusestre koja zaključi kako će učiniti baš sve da bi se dokopala prijestolja i pomrsila planove Merlinu da na njega instalira Artura. “Sve” u slučaju Morgan pritom uključuje i kolaboraciju s mračnim silama pa su tako već nakon prve dvije, tri epizode serije utvrđeni osnovni koncepti i strane dobra i zla.

Teško se pritom već unaprijed ne veseliti čarobnjačkim duelima na relaciji Merlin – Morgan koji bi trebali uslijediti u daljnjim epizodama “Camelota”, bude li se priča serije držala osnovnog koncepta legende. Uz ovakvu glumačku izvedbu, gledatelji bi uskoro mogli imati i svojevrstan “problem” – bit će teško ne biti intrigiran s Morgan kao likom, koliko god ona zla ili bolesno ambiciozna bila. (Uzgred, prije nego tko pita – ne treba niti pogledati mnogo epizoda “Camelota” da bi se vidjelo Evu Green bez ikakve odjeće.)

Tamsin Egerton kao Guinevere, Arturov trajni, ali nedostižan ljubavni interes. Bit će zanimljivo gledati koliko će scenaristi materijala uspjeti izvući baš iz tog motiva nedostupne ljubavi.

Ostatak glumačke postave jednako je zanimljiv, uključujući i englesku glumicu Tamsin Egerton u ulozi Guinevere za koju je više nego očito kako će ljubavni odnos s Arturom koji se ne može u stvarnosti realizirati predstavljati jedan od dramaturških motivatora prve sezone “Camelota”. Pomalo je šteta što beskrupulozni, bešćutni kralj Lot pogiba već u drugoj epizodi pa tako nećemo moći nastaviti uživati u glumi Jamesa Purefoya - u samom je startu serije, uz već spomenutog Merlina, upravo kralj Lot glumački najzanimljiviji lik.

“Camelot” je tek započeo sa svojim emitiranjem i teško je temeljem svega nekoliko epizoda suditi o seriji ili davati ikakve konačne zaključke, stoga ću vjerojatno ovaj prikaz i nadopunjavati kako prva sezona bude napredovala. Mogu zasad reći kako mi se serija sviđa, što zbog “britanske” tematike, što zbog vrlo dobre glumačke postave i priče koja iz epizode u epizodu drži određenu razinu dinamike – premda neizvjesnosti za poznavatelje samih priča o Arturu, barem zasad, baš i nema. Hoće li nakon prvih deset epizoda uopće biti druge sezone ovisit će uglavnom o tome koliko će se gledateljima ova serija svidjeti i hoće li se “Camelot” uspjeti izboriti za televizijsko vrijeme i (ništa manje važno) budžet kojim Starz raspolaže u bitci za pažnju gledatelja.

"Camelot" je sniman u Irskoj i Walesu, pa bi čak i oni kojima se ova interpretacija legende o kralju Arturu ne svidi mogli uživati u katkada bajkovitim, a katkada mističnim i pomalo sumornim pejsažima s Britanskog otočja.

Priča o kralju Arturu može se, čini se, zaista ispričati milijun puta, na milijun različitih načina, a da se pritom ne potroši; glavni je scenarist stoga u pravu kada kaže da svaka generacija i svako vrijeme zaslužuju svoju verziju “Camelota”. Baš zbog toga nekima će ova verzija priče vjerojatno savršeno “sjesti” dok bi je drugi mogli smatrati previše modernom ili u konačnici možda čak i dosadnom, jer u svojim se počecima uvelike drži osnovnog koncepta legende, ne donoseći ništa bitno novoga u scenarističkom pogledu. Ali, prerano je još za konačne zaključke.

Ono što ova verzija priče o kralju Arturu definitivno donosi – uz barem dvoje glumaca koji se mogu proglasiti vrhunskom glumačkom postavom, Fiennesa i Green – jesu i odlična, raskošna kostimografija i scenografija. Britanski pejsaži, katkada bajkoviti a katkada mistični ili čak i pomalo sumorni, idealna su scenografija za legendu o kralju Arturu, a samom je serijom koja je, osim u Irskoj, također snimana u Walesu tamošnja turistička zajednica toliko oduševljena da je već krenula u zajedničku marketinšku akciju vezanu uz “Camelot” sa samom televizijskom kućom. “Camelot” priču upotpunjuje i nizom drugih detalja – poput odlične glazbe, naročito one koja prati špicu i većinu “mračnih” scena magije – pa postoji sasvim dovoljno razloga da prvu sezonu ispratimo do kraja sa zanimanjem.

Prva je epizoda "Camelota" emitirana 1. travnja 2011. Službene stranice serije nalaze se na adresi http://www.starz.com/Originals/Camelot.