Kraljevska linija nasljeđivanja

Princ Charles prije nekoliko je dana postao potencijalni nasljednik britanskog prijestolja s najduljim stažem čekanja na njega: niti jedan “heir apparent” – prvi sljedeći monarh – dosad nije čekao toliko dugo kao on. Rekord je sve do ovoga tjedna držao kralj Edward VII. s 59 godina, dva mjeseca i 13 dana čekanja da sjedne na britansko prijestolje. Ovo je tako prilika da se razjasni jedna prilično komplicirana tema – koja su pravila nasljeđivanja prijestolja u Ujedinjenom Kraljevstvu – ali i da se napiše ponešto o novim vjetrovima koji pušu u monarhiji, a zbog kojih bi se moglo dogoditi da i ženski potomci napokon budu izjednačeni u pravu nasljeđivanja prijestolja s onim muškim (svakako pogledajte nadopunu članka na kraju, kao i ovaj članak o promjeni pravila).

62-godišnji Charles, princ od Walesa, sljedeći je nasljednik prijestolja (heir apparent) već više od 59 godina.

Elizabeta II. na britanskom je prijestolju od 6. veljače 1952; na njega je došla sa samo 25 godina, nakon smrti svoga oca, Georgea VI. Princ Charles imao je tada samo tri godine pa je njezinim dolaskom na prijestolje on odmah postao heir apparent, a kada je navršio devet godina njegova mu je majka dodijelila titulu princa od Walesa koju tradicionalno nosi prvi nasljednik prijestolja. Ova se titula, kao što sam već pisao, ne prenosi automatski na sljedećeg nasljednika prijestolja, pa će tako i Charles morati Williama izričito imenovati princom od Walesa nakon što postane kralj. Charlesov pra-pra-pradjed Edward VII. rođen je u trenutku kada je njegova majka, kraljica Viktorija, već bila na prijestolju, te je tako na njega trebao čekati od 1841. pa do njezine smrti 1901.

U monarhijama, heir apparent naziv je za osobu koja je prva sljedeća na popisu nasljednika prijestolja, ali uz jednu važnu napomenu: ne može se dogoditi ništa što bi moglo spriječiti tu osobu da naslijedi prijestolje osim eventualnih zakonodavnih promjena pravila koja reguliraju način odabira nasljednika. Prema britanskoj tradiciji i pravilima nasljeđivanja prijestolja, to je uvijek najstariji sin kralja ili kraljice, osim, naravno, u onom slučaju kada monarh ima isključivo kćeri.

Ostali mogući nasljednici prijestolja kod kojih bi se moglo dogoditi da na prijestolje zapravo nikada ne sjednu nazivaju se heir presumptive: oni imaju svoje mjesto u redoslijedu nasljeđivanja prijestolja no mogući su događaji zbog kojih bi kraljevska linija nasljeđivanja njih preskočila. Jedan je od mogućih primjera upravo spomenuta situacija kada monarh ima samo kćeri: zbog pravila prvenstva najstarijeg sina, sve kćeri u takvom primjeru nose naziv heiress presumptive jer bi eventualnim rođenjem prvog sina on postao heir apparent kao sigurni budući nasljednik prijestolja, pa kćeri u takvoj situaciji nikada ne mogu imati status apparent nasljednika. Trenutačna kraljica, Elizabeta II., stoga nikada nije mogla biti proglašena kao apparent nasljednik jer se moglo dogoditi da njezin otac George VI. dobije muškog nasljednika u bilo kojem trenutku prije svoje smrti.

To, dakako, ne znači da su presumptive nasljednici izgubili ikakvu šansu da dođu na prijestolje jer se teoretski može dogoditi da kralj umre bez nasljednika, ali heir presumptive za razliku od heir apparenta može pasti niže na redoslijedu nasljeđivanja zbog drugih događaja kao što je rođenje sinova u monarhijama koje preferiraju nasljeđivanje po muškoj liniji. U monarhijama u kojima se ne preferira nasljeđivanje po muškoj liniji, i kćeri, dakako, mogu nositi titule sljedećih apparent nasljednika.

Pravila nasljeđivanja prijestolja u UK

Jedna od situacija u kojoj je kraljev sin, iako maloljetan, imao prednost prilikom nasljeđivanja u odnosu na punoljetne kćeri: Edward VI. kao jedini i najstariji sin naslijedio je prijestolje 1547. nakon smrti Henryja VIII. iako je vijeće regenta moralo vladati umjesto njega za cijele njegove vladavine budući da je došao na prijestolje sa samo devet godina. Tek nakon njegove smrti, sa samo 15 godina, Mary I. naslijedila je englesko prijestolje nakon kratkotrajne devetodnevne vladavine lady Jane Grey.

Princeza od koje kreće suvremena linija nasljeđivanja u Velikoj Britaniji: Sophia od Hanovera. Nakon brojnih sukoba oko toga tko ima pravo naslijediti prijestolje, engleski je parlament 1701. donio Act of Settlement, zakon kojim je regulirano da to pravo imaju Sophijini nasljednici. Sophia je bila unuka kralja Jamesa I. (odnosno Jamesa VI. od Škotske) te je bila protestantske vjere. Prerano je umrla da bi naslijedila prijestolje, ali je njezin sin George I. postao prvim kraljem Velike Britanije budući da su 1707. ujedinjene Engleska i Škotska. Direktan je povod tome da je Sophia odabrana za početak nove kraljevske loze bila činjenica da je tada vladajuća kraljica Anne bila trudna ukupno 18 puta i nije uspjela dobiti nasljednika: sve su trudnoće završavale pobačajima ili su djeca kasnije umirala. Parlament je tako ovim zakonom želio spriječiti mogućnost povratka na katoličku liniju nasljeđivanja prijestolja. Act of Settlement i dalje se smatra jednim od temelja britanske ustavnosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo tip je monarhije u kojoj se, tradicionalno, preferira nasljeđivanje prijestolja po muškoj liniji, takozvana muška primogenitura: sinovi monarha imaju prednost u nasljeđivanju nad kćerima. To ne znači da kćeri ne mogu naslijediti prijestolje – svi potomci dobivaju svoje mjesto na popisu mogućih nasljednika – ali se linije koje započinju kćerima nalaze ispod onih koje započinju sinovima pa je manje vjerojatnije da će kćeri doći na prijestolje. Pravilo je jasno: u trenutku smrti kralja ili kraljice, najstariji sin prvi ima pravo naslijediti prijestolje, potom svi ostali sinovi, pa tek onda kćeri, također redoslijedom po starosti.

Jednom kada kraljevska linija nasljeđivanja krene nekom od grana obiteljskog stabla, neće se vraćati u druge, paralelne “grane” tako dugo dok u toj liniji kojom je krenula ima nasljednika. To znači da je nakon svakog rođenja djeteta u kraljevskoj obitelji potrebno modificirati ionako podugačku listu trenutačnih pretendenata na prijestolje kako bi se uskladila njihova mjesta.

Primjerice, nakon što princ Charles postane kraljem, heir apparent bit će njegov sin, princ William, dok će prvi sljedeći na listi i dalje biti Williamov brat Henry. No u trenutku kada se rodi prvo Williamovo dijete, bez obzira kada se to dogodilo, ono će doći na poziciju iznad Henryja. (Bude li se radilo o djevojčici, ona će biti heiress presumptive, a rodi li princeza Catherine Williamu dječaka, on će odmah postati heir apparent.) Sljedećih četrdesetak mogućih nasljednika objavljeno je na službenim stranicama Britanske monarhije, no na webu se mogu pronaći i popisi koji broje i više tisuća mjesta (primjerice, na Wikipediji).

Mogući nasljednici koji se nalaze u paralelnim obiteljskim granama ipak mogu računati na važnu funkciju bude li za njom potrebe: ako su u trenutku smrti monarha njegov nasljednik ili nasljednica maloljetni, prva punoljetna osoba na popisu mogućih nasljednika bit će imenovana regentom.

Još je nekoliko pravila koja mogu eliminirati nekoga s popisa mogućih nasljednika britanskog prijestolja. Nasljednik britanskog prijestolja ne smije biti katolik niti smije biti oženjen ili udan za katolika; ako učini takvo što ili pak prijeđe na katoličanstvo, automatski se briše s liste mogućih nasljednika. Isključivanje katolika iz linije nasljeđivanja direktna je posljedica toga što je Henry VIII. raskrstio s katoličkom crkvom 1534.

Potomci pojedinaca koji su bili isključeni s popisa nasljeđivanja su, međutim, i dalje mogući nasljednici prijestolja ako i sami ne krše neko od ovih pravila; ne uklanjanju se, dakle, s popisa nasljednika ako su pripadnici anglikanske vjere te udovoljavaju ostalim uvjetima koji su potrebni da bi netko postao britanski monarh, unatoč tome što je netko od njihovih roditelja bio skinut s popisa.

Djeca rođena izvan braka također nemaju pravo naslijediti britansko prijestolje, neovisno o tome jesu li se njihovi roditelji u međuvremenu vjenčali.

Jednaka prava kćerima kao i sinovima monarha?

Već je više od desetljeća u Ujedinjenom Kraljevstvu aktualna ideja oko mogućeg ukidanja sustava nasljeđivanja koji preferira muške nasljednike prijestolja: kraljica Elizabeta II. još je 1998. izjavila da se slaže s predloženom reformom i promjenom sustava. Po novome bi kćeri monarha bile potpuno ravnopravne sa sinovima te bi, jednostavno, popis nasljednika bio složen po starosti potomaka kralja ili kraljice, neovisno o njihovom spolu.

Zamjenik britanskog premijera, Nick Clegg, upravo je ovih dana također izjavio kako će trenutačna britanska vlada ponovno razmotriti mogućnost promjene zakona koji regulira nasljeđivanje britanskog prijestolja jer postojeći sustav smatra “pomalo staromodnim”. Pritome su oboje posve u pravu – posljednje su dvije britanske kraljice, Viktorija i Elizabeta II., bile vrlo omiljene i uspješne tijekom svoje vladavine, pa osim tradicionalnih, zaista nema nekih drugih razloga zašto Ujedinjeno Kraljevstvo ne bi u budućnosti imalo više kraljica. Promjena više od tri stoljeća starog Act of Settlement odaslala bi, osim toga, širom svijeta lijepu poruku o ravnopravnosti spolova te bi dodatno osuvremenila imidž britanske monarhije.

Unatoč tim izraženim željama za promjenama i od strane same kraljice i od strane trenutačne vlade, gotovo je posve sigurno kako ova promjena neće biti niti brza niti jednostavna: morat će se promijeniti zakoni svake zemlje koja je danas dio Commonwealtha a koja britanskog monarha smatra poglavarom svoje zemlje. To, dakako, uključuje i Kanadu i Australiju, ali i niz malenih otočnih država koje se nalaze posvuda u svjetskim oceanima a čiji će parlamenti i druga zakonodavna tijela, baš poput britanskog parlamenta, morati izglasati nove zakone o načinu biranja monarha.

Pravilo o prednosti muških potomaka da postanu kraljevima ionako ne može imati praktičnog efekta prije nego što dođe red na Williamove buduće sinove ili kćeri da naslijede britansko prijestolje. Iako bi bilo lijepo i politički pravednije da se ova promjena zakona obavi prije nego što saznamo hoće li Williamovo prvo dijete biti sin ili kći, teško je vjerovati da bi se ova promjena mogla vremenski u potpunosti provesti prije tog trenutka.

Nadopuna: 28. listopada 2011. na skupu predstavnika zemalja članica Commonwealtha podržan je prijedlog da se ženski potomci monarha izjednače s onim muškim u pogledu prava nasljeđivanja krune i prijestolja, a također će se ukinuti i pravilo da budući monarh gubi pravo na prijestolje sklopi li brak s katolikom. Detaljnije…