Zagrebačka publika koja je večer prije Uskrsa odlučila provesti u “Tvornici kulture” s osmoricom zabavnih i glazbeno nevjerojatno talentiranih Škota još i danas vjerojatno ne može iz ušiju isprati čaroban zvuk škotskih gajdi praćenih električnim gitarama i autentičnim škotskim bubnjevima. Tko bi rekao da se na gajdama uopće može izvesti “Thunderstruck”, “Clocks” ili “We Will Rock You” ili pak da se na glazbu u ovom zanimljivom fusionu može skakati kao na kakvom techno partyju! Red Hot Chilli Pipers sinoć su puna dva sata zabavljali zagrebačku publiku svojom zanimljivom i intrigantnom mješavinom pop i rock obrada, vlastitih skladbi te klasičnih škotskih melodija, sve do velikog finala i rock izvedbe čuvene i planetarno poznate škotske melodije, “Auld Lang Syne”.
"Nadamo se da nitko nije došao ovamo očekujući Pepperse", pozdravili su jučer zabavni Škoti zagrebačku publiku koja je došla poslušati zanimljiv fusion popa i rocka s tradicionalnim škotskim instrumentima i skladbama.
Gajde su čudna, ali svakako vrlo zanimljiva stvar: čini se da ih ljudi ili svim srcem obožavaju ili mrze. Nekima se teško priviknuti na njihov zvuk i smatraju ga pomalo iritantnim, dok se drugi zaljube u gajde na prvo slušanje. Ono što u svakom slučaju pomaže da zavolite ovaj neobičan instrument i puni raspon njegovih mogućnosti jest to da čujete kako on zvuči u rukama vrsnih glazbenika. Osobno sam prvu pravu izvedbu gajdaškog sastava slušao tijekom jedne posjete Edinburghu, za vrijeme jednog ljetnog festivala, i teško se bilo oteti dojmu da stvar, praćena bubnjevima u vrsnom bendu, jednostavno zvuči fantastično te da nikakvim predrasudama tu nema mjesta. Vrhunac tradicionalnih gajdaških izvedbi obično predstavlja military tattoo, ljetna ceremonija u Edinburškom dvorcu; barem za one koji na vrijeme uspiju osigurati mjesecima ranije rasprodane ulaznice.
No ako ste Škot, gajde su vam u krvi i možete bilo koju glazbu – a ne samo onu škotsku tradicionalnu – prilagoditi izvedbi na ovom zanimljivom puhačkom instrumentu. Kada su se 2007. pojavili na BBC-ovom showu “Will I be famous?” (i na njemu pobijedili), tri godine ranije formirani Red Hot Chilli Pipers postali su trenutni hit zahvaljujući iznimno uspješnom spoju rock glazbe i izvornog škotskog instrumenta kakav su gajde.
Suvremenim glazbenim rječnikom, rekli bismo kako je to odličan fusion, samo što je u slučaju Red Hot Chilli Pipers prilično teško zaključiti u kojem smjeru taj fusion najbolje funkcionira. Jer, baš kao što odlično uklapaju gajde u izvedbu obrada pop i rock stvari kakve su “Clocks” ili pak “Thunderstruck” (mnogi su vjerojatno pohrilili na zagrebački koncert upravo nakon što su vidjeli tu fenomenalnu izvedbu), tako se i električne i bas gitare stapaju u njihovim rock izvedbama tradicionalnih škotskih pjesama kakva je čuvena “Auld Lang Syne” kojom su i završili sinoćnji koncert. I baš u tome što je gotovo potpuno svejedno izvode li škotske tradicionalne melodije, skladbe koje su sami komponirali za sebe ili pak obradu The Queen, Who, Coldplay ili AC/DC – jer sve čega se dotaknu jednostavno zvuči osvježavajuće zanimljivim – leži pravi razlog uspjeha kod nas do jučer premalo poznatih Red Hot Chilli Pipersa.
Red Hot Chilli Pipers danas su možda i ponajbolji gajdaški bend u svijetu, barem kad se govori o izvlačenju gajdi iz segmenta tradicionalne glazbe i njihovu približavanju svekolikom slušateljstvu, dakle o tom fusionu koji svima pruža priliku da se zaljube u neobične zvukove ovog škotskog instrumenta. Njih osmorica jučer su po prvi puta posjetila Hrvatsku i održala koncert u zagrebačkoj “Tvornici”. Ne možemo reći da je “Tvornica” bila puna jer, jednostavno, nije – pomalo nezgodan datum (večer prije Uskrsa) i činjenica da se vjerojatno moglo još malo više poraditi na promociji benda prije njegova dolaska ograničili su broj posjetitelja na, možda, četiri do pet stotina (moja slobodna procjena – no imajte na umu da sam u tome oduvijek bio naročito loš). S jedne strane, to je šteta jer se ovaj neobičan bend dopao mnogima pa je tako postojao potencijal za bolju posjećenost (iako su se mnogi, kada sam spomenuo Piperse na Facebooku poveselili da se radi o Peppersima, ostali su ugodno iznenađeni i zaintrigirani nakon gledanja videa s ranijih nastupa Pipersa!) no s druge strane, Red Hot Chilli Pipers u ipak solidno popunjenoj “Tvornici” jučer su održali odličan koncert, profesionalno kao da nastupaju pred punim stadionom.
Oni koji su bili na koncertu vjerojatno će o tome još neko vrijeme zaneseno pričati prijateljima koji, pak, neće niti moći zamisliti spektakl koji je moguće izvesti kada svoje umijeće pokažu trojica gajdaša, dvojica gitarista, jedan klavijaturist i dvojica bubnjara – od toga jedan na tradicionalnim škotskim bubnjevima, dvostruki svjetski rekorder i, kako ga nazivaju sami Pipersi, “najbrže ruke u Škotskoj” – dok oni koji su odlučili propustiti zagrebački nastup krajnje neobičnog benda uistinu mogu žaliti za nečim posebnim i nečim što se zaista rijetko viđa i rijetko ima prilike čuti. Da, tu je uvijek YouTube s pokojom snimkom, a niti diskografija Red Hot Chilli Pipersa više nije zanemariva pa možete potražiti aktualni ili prošle CD-ove ili pak DVD snimku s koncerta “Blast Live” u Glasgowu, ali koliko su osmorica Škota dobri zabavljači – osim što su odlični glazbenici – bilo je najbolje jučer provjeriti uživo.
Činilo se da mnogi posjetitelji jučerašnjeg koncerta po prvi puta uživo čuju gajde u ovakvom aranžmanu i da su njima apsolutno oduševljeni, baš kao što vjerojatno dosad nikada nisu na jednome mjestu vidjeli toliko muškaraca u kiltovima. Nisu za taj fenomen zaslužni samo dečki iz Pipersa, već se i lokalno društvo iz Tartan Army Croatia pojavilo u punoj škotskoj spremi. Njihov je chieftain, Dejan “MacGregor”, osobno pak zaslužan za to što se Zagreb prvi puta našao na itinereru Red Hot Chilli Pipersa prije nastavka njihove turneje i daljnje promocije albuma “The Kilted Generation”.
Slijeva nadesno: Steven Black, Chris Russell, Gregor (G-Man) James, Malcolm McEwan, Steven Graham, Kevin MacDonald, Stuart Cassells i William Armstrong. U odnosu na ovu promotivnu fotografiju iz 2008, Gregor James u međuvremenu je napustio bend te ga je zamijenio Nick Hawryliw. Kliknite za veću fotografiju. (Foto: Chris James / Epicscotland / © Red Hot Chilli Pipers)
Ukratko, Hrvati, čini se, vole baš sve škotsko (nije velika tajna da bi se ključ nekog budućeg britansko-hrvatskog produbljavanja odnosa mogao pronaći upravo u tim škotsko-hrvatskim vezama i privlačnosti škotske kulture), a Škoti su jučer imali mnogo razloga da se ugodno osjećaju u Zagrebu. Dočekala ih je vedra, vesela i rasplesana publika s kojom je bilo izuzetno lako komunicirati a koja je donedavno bila posve nesvjesna činjenice da se gajde mogu uklopiti i u disco glazbu i da se na njih može skakati baš kao na nekom techno partyju.
Nadamo se da će se Red Hot Chilli Pipers vratiti u Hrvatsku na nekoj sljedećoj turneji – eventualno uz možda malo sretniji odabir datuma – kao i da će svi oni koji su se jučer po prvi puta s njima upoznali (a pritom doslovno mislim “upoznali” – jer s dečkima se moglo sjesti na pivo prije koncerta i popričati nakon njega) sljedeći puta sa sobom dovući i svoje prijatelje.
Komentari