Ne možemo znati je li današnja britanska kraljica opsjednuta književnošću i čitanjem niti kako provodi svoje vrijeme između službenih dužnosti, no britanski dramatičar Alan Bennett stvorio je svojom “Suverenom čitateljicom” simpatičnu, pitku političku satiru o kraljici koja počinje zapuštati svoje državničke obaveze kako bi uspjela pročitati sve što joj je tijekom godina bilo uskraćeno. Tome koliko čitanje može osloboditi pojedinca i usto postati “opasan” hobi ubrzo će svjedočiti i svi njezini dvorjani, a stvari krenu prema puno gorem za kraljevstvo kada Njezino Veličanstvo odluči napraviti još jedan korak dalje i – započne pisati…
"Suverena čitateljica" i svojim hrvatskim izdanjem pokazuje kako nisu važni samo priča i sadržaj knjige, već i osjećaj njezina držanja u ruci, možda na neki način odgovarajući time i trendu e-knjiga. Tvrde su korice presvučene crvenim plišem, a zlatna slova naslova udubljena u njega. Bravo, Fraktura!
Vladanje jednom monarhijom, unatoč svom tom glamuru koji čini život monarha – a koji pritom uključuje brojna porinuća brodova, otvaranje svih tih bazena po sportskim centrima širom zemlje i brojne druge aktivnosti koje, misle mnogi, jednostavno oduzimaju dah – ipak u konačnici mora biti prilično dosadan posao. Sve je unaprijed planirano, satnica razrađena do zadnjeg, minucioznog detalja, prostora za improvizaciju baš i nema previše, a sve je k tome još i posloženo u čvrste okvire iz kojih se jednostavno – ne može!
Što bi se, pak, dogodilo da jedan naizgled posve bezazlen hobi – poput čitanja knjiga – toliko obuzme kraljicu i odvuče joj pažnju od njezinih redovnih, svakodnevnih obaveza? Suvremeni britanski dramatičar Alan Bennett oko tih je misli o životu jedne kraljice ispleo pitku političku satiru u formi kratkog romana – “Suverenu čitateljicu” (The Uncommon Reader).
Kada britanska kraljica jednoga dana posve slučajno, loveći svoje neposlušne pse, u dvorištu palače naiđe na parkiran bibliobus, njezin se svakodnevni život zapravo posve preokrene u doticaju sa “stvarnim” svijetom koji je na četiri kotača došao do onog njezinog kraljevskog. Njezini suradnici nađu se u čudu pitajući se zašto bi netko uopće posuđivao knjige iz malenog i beznačajnog furgona s knjigama kada ona, ako već toliko želi čitati, na raspolaganju u svojim palačama ima nekoliko kraljevskih knjižnica, valjda sve redom jednu bolju od druge.
Kako se kraljičin nov hobi razvija, tako državničke obveze – sva ona spomenuta porinuća brodova i otvaranja bazena – padaju u drugi plan: zakasni na svečanost godišnjeg otvorenja parlamenta jer se udubila u čitanje knjige, a priredi čak i dodatnog posla sigurnosnoj službi koja, sumnjičava, ukloni knjigu koju si je kraljica ostavila u vratima kočije kako bi imala što čitati pri povratku. Čak uvježba i kako istovremeno mahati okupljenim građanima i čitati knjigu, držeći je ispod razine vrata!
No kada kraljica pokuša uključiti misli iz pojedinih književnih djela u svoje govore i susrete s gostujućim državnim dužnosnicima, njezini savjetnici počinju sumnjati da gospođa boluje od Alzheimerove bolesti i da tu zaista nešto više nije u redu. Više od svega dvorjane izluđuje rapidni uspon jednog običnog kuhara koji obožava književnost sve do razine kraljičina savjetnika – savjetnika za knjige – pa odluče pošto-poto otpremiti Normana na vrhunsko sveučilište gdje može studirati književnost samo kako ne bi kraljicu uvlačio još više u opasan i za monarha svakako neprimjeren hobi kao što je čitanje, a i proračun za bibliobus je “slučajno” pred ukidanjem pa on tako jednoga dana nestane iz dvorišta palače.
Čak i premijer počne gubiti živce; ranije je s veseljem dolazio svakoga tjedna na redovite konzultacije i čaj s kraljicom smatravši to mirnim predahom od svijeta svakodnevne politike i parlamentarnih natezanja, a sada mu ona uvaljuje knjige po vlastitom izboru, očekujući sljedećeg tjedna razgovor o njima i izvještaj kao da se radilo o kakvoj školskoj lektiri. Blefiranje ne pomaže, kraljica primjećuje da knjiga nije pročitana! Jedan od zabavnih momenata “Suverene čitateljice” svakako je onaj kada se savjetnik premijera odluči požaliti glavnom kraljičinom tajniku na njezino posve neprihvatljivo ponašanje:
Sir Kevin je na koncu primio poziv od posebnog savjetnika.
“Tvoja poslodavka gnjavi mog poslodavca.”
“Da?”
“Da. Posuđuje mu knjige za čitanje. To nije u redu.”
“Njezino Veličanstvo voli čitati.”
“Ja volim kad mi puše kitu. Ne tjeram premijera da mi to radi. Imaš kakvu ideju, Kevine?”
“Razgovarat ću s Njezinim Veličanstvom.”
“Učini to, Kev. I reci joj nek oladi.”
Naravno, stvari za dvorjane ubrzo krenu prema još gorem: ako za jednog monarha postoji nešto “opasnije” od čitanja svih tih knjiga, zaključit će oni, tada je to, naravno – pisanje. A kraljica se, eto, odluči pomalo okušati baš u tome, na užas svih oko sebe koji kao da predosjećaju dalekosežne posljedice kakve bi ti kraljičini neobični hobiji mogli imati za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo…
Alan Bennett svoju je karijeru započeo pišući za kazalište i glumeći u vlastitim predstavama, no kasnije je uglavnom radio za televiziju. Gledateljima bi njegov rad mogao biti poznat i po filmu "Ludost kralja Georgea" (1994), kojega je napravio prema vlastitoj istoimenoj predstavi.
Ne znamo čita li današnja britanska kraljica, Elizabeta II., s jednakim žarom i strašću kao ona zamišljena koju britanski dramatičar i humorist Alan Bennett opisuje u svojoj “Suverenoj čitateljici”, no Bennett je napisao – a Fraktura u hrvatskom izdanju objavila – vrlo simpatičnu, duhovitu priču o tome kako čitanje može promijeniti život pojedinca. Bio on monarh ili, vjerojatnije, ne.
A kome bi promjena i oplemenjivanje života mogli trebati više od jedne kraljice, osobe čije je obrazovanje bilo precizno definirano sa samo jednim ciljem – ciljem pripreme za ulogu monarha, kao da se pita Bennett. Ono što je njezinim dvorjanima naznaka da stara gospođa – jadna! – pokazuje prve znakove Alzheimera, kraljici je potpuno oslobođenje i izlazak u stvarni svijet, svijet mašte i mogućnosti koji joj je na neki način bio uskraćen kroz službeno obrazovanje koje je dobila, pri čemu podlogu svega toga čine upravo književna djela.
“Suverena čitateljica” nije tipična humoristična knjiga koju ćete čitati i valjati se od smijeha: to je simpatična, suptilna satira, kroz koju se provlače određeni elementi britanskog kraljevskog i političkog života, a koja će vas natjerati da vam usne budu razvučene u lagani osmijeh od početka pa sve do prilično neočekivanog kraja (koji vam, dakako, neću otkriti).
Pritom nije baš nikakav preduvjet da i inače jednim okom pratite britansku kraljevsku obitelj, tamošnje običaje ili način komunikacije u svijetu britanske politike: “Suverena čitateljica” glatko će vas i neprimjetno uvesti u taj precizno posloženi svijet gdje čak i jedan nevin hobi kao što je čitanje može “pokvariti” monarha do te razine da kraljevina bude ugrožena i da sva dosadašnja pravila – pravila kojih se, kao po “špagici”, kraljevstvo drži tisućljećima – počnu padati u vodu.
Pročitat ćete ovaj kratki roman vjerojatno za samo nekoliko sati (čeka vas oko 130 stranica teksta u knjizi malog formata) ali ćete mu se gotovo sasvim sigurno vratiti još koji put kako biste proučili pojedine odlomke i dijelove. Možda ćete pritom biti privučeni čak i atraktivnim tvrdim crvenim koricama koje su presvučene plišem, s utisnutim zlatnim slovima kojima su ispisani naslov i ime autora, a koje čitatelja jednostavno mame da knjigu osjeti i da je uzme u ruku.
Fraktura se, što se tiče opreme ove knjige, uistinu maksimalno potrudila, dokazavši praktično hrvatskim izdanjem kako kod knjiga nije važno samo ono što se u njima nalazi već itekako i ono kako se osjećamo dok ih držimo u ruci (da, “Suverena čitateljica” pokazuje ono što će e-knjigama uvijek nedostajati!). Najviše se ocjene mogu dati i za obavljeni prevodilački posao; Patricija Vodopija prevela je “Suverenu čitateljicu” s mnogo duha, usput pomažeći hrvatskom čitatelju pokojim dobrodošlim komentarom u fusnotama kako bi se on lakše snašao u londonskim relacijama, političkoj ili književnoj povijesti Velike Britanije i ostalim detaljima koji možda nisu toliko nužni za razumijevanje priče, ali svakako oplemenjuju uživanje u prijevodu ovog romana.
Suverena čitateljica (The Uncommon Reader)
144 stranice, tvrdi uvez
Autor: Alan Bennett
Prijevod: Patricija Vodopija
Izdavač: Fraktura, 2010.
ISBN: 978-953-266-189-7
Cijena: 119 kn
Komentari