Kraljica Elizabeta II. i irska predsjednica Mary McAleese prilikom dolaska na svečanu državničku večeru u Dublinskom dvorcu, 18. svibnja 2011. Društvo na fotografiji im, dakako, prave princ Philip i suprug irske predsjednice, Martin. (Foto: MerrionStreet.ie / Irska vlada)
Drugoga dana svojeg povijesnog četverodnevnog posjeta Irskoj, kraljica Elizabeta II. održala je govor na svečanoj večeri u Dublinskom dvorcu, nekadašnjem simbolu britanske vlasti u ovoj zemlji. Pritom je čak i svoju domaćicu, irsku predsjednicu Mary McAleese, iznenadila započevši govor na irskom – što isprva nije bilo predviđeno protokolom. Budući da cjelokupni govor kraljice nije bilo moguće pročitati u hrvatskim medijima, u nastavku slijedi njegov prijevod. Izvorni tekst može se pronaći na stranicama Britanske monarhije.
A Uachtaráin agus a chairde (Predsjednice i prijatelji).
Princ Philip i ja oduševljeni smo što smo ovdje i što možemo iz prve ruke doživjeti čuveno irsko gostoprimstvo.
Imamo mnogo toga što možemo zajedno proslaviti: veze između naših ljudi, zajedničke vrijednosti koje dijelimo kao i brojne gospodarske, poslovne i kulturne veze čine od nas nešto mnogo više od susjeda – prijatelji smo i jednakopravni partneri.
Gospođo predsjednice, dok govorim ovdje u Dublinskom dvorcu nemoguće je ignorirati težinu povijesnih zbivanja, a tako je bilo i jučer kada smo zajedno položile vijence u Vrtu sjećanja.
Toliko toga tijekom ove posjete podsjeća me na našu povijest, njezine mnogobrojne slojeve i tradicije, ali me mnogo toga podsjeća i na potrebu za pomirenjem. Na potrebu da budemo sposobni pokloniti se povijesti, ali da pritom njome ne budemo okovani. Naravno, naši odnosi nisu uvijek bili jednostavni i jasni, niti je priroda naših odnosa kroz sva stoljeća bila posve benigna. Tužna je činjenica – činjenica nad kojom treba žaliti – da su naši otoci tijekom stoljeća prošli kroz mnoge periode obilježene tugom, turbulencijama i gubitkom.
Ti su nas događaji sve dirnuli, mnoge od nas i osobno, te predstavljaju bolno nasljeđe. Nikada ne smijemo zaboraviti one koji su poginuli ili bili ranjeni, kao ni njihove obitelji. Onima koji su patili zbog posljedica naše burne i nemirne povijesti izražavam svoju iskrenu sućut. Sada kada se možemo osvrnuti na prošlost, jasno je da je mnoge stvari trebalo učiniti drugačije ili ih uopće nije trebalo učiniti. Ali jednako je tako jasno da nitko tko bi u prošlim stoljećima pogledao u budućnost ne bi mogao zamisliti čvrstoću veza koje danas spajaju naše dvije vlade i ljude naših dviju nacija, kao niti duh partnerstva koji sada postoji. Nitko ovdje večeras ne može sumnjati u iskrene želje naših dviju nacija.
Gospođo predsjednice, učinili ste toliko mnogo toga na promociji važnosti razumijevanja i pomirenja. Odlučili ste graditi mostove. Iz prve sam ruke vidjela vaš uspjeh u spajanju različitih zajednica i tradicija na ovome otoku. Također ste bacili novo svjetlo na žrtvu svih onih koji su služili u Prvom svjetskom ratu. Čak i kada smo zajedno otvarale Mirovni park u Messinesu* 1998., bilo je teško zamisliti trenutak u budućnosti u kojemu ćemo zajedno stajati na Islandbridgeu** kao što smo to učinile danas.
Ova transformacija vidljiva je također i u stvaranju uspješnog sustava vlasti u Sjevernoj Irskoj. Povijesni čvor postupno su zajedno rasplitale britanska i irska vlada uz veliku snagu, viziju i odlučnost političkih stranaka u samoj Sjevernoj Irskoj.
Neke od naših nada u bolju budućnost ostvarile su se; sada je gotovo točno 13 godina otkako je velika većina ljudi u Sjevernoj Irskoj podržala “Sporazum na Veliki petak” iz 1998, omogućavajući time Sjevernoj Irskoj da postane uzbudljivo i inspirativno mjesto kakvo je danas. Čestitam svima onima koji su sudjelovali u mirovnom procesu te svima onima koji danas podržavaju i njeguju mir, uključujući pripadnike policije (Gardaí***) i drugih hitnih službi, kao i svima onima koji rade u zajednici, u crkvama i u humanitarnim organizacijama kao što je “Co-operation Ireland”. Njihov zajednički rad nije samo osnova za pomirenje između naših ljudi i zajednica već daje nadu i ostalim mirotvorcima širom svijeta kako uz sustavan rad i napor mir ipak može prevladati.
Jer svijet brzo ide dalje. Izazovi iz budućnosti brzo su bili zamijenjeni novim gospodarskim izazovima koji zahtijevaju jednaku razinu domišljatosti i hrabrosti. Lekcije iz mirovnog procesa su jasne; što god nam život priredi, naš individualni odgovor govorit će mnogo jasnije u prilog zajedničkoj suradnji i podjeli posla i odgovornosti.
I druge se priče pišu svakoga dana na ovim otocima a da pritom ne pronalaze svoje mjesto na stranicama povijesti ili u naslovima novina, ali unatoč tome čine srce naše zajedničke priče. Mnoge britanske obitelji imaju svoje članove koji žive u ovoj zemlji, baš kao što i mnoge irske obitelji imaju svoju rodbinu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Te obitelji dijele ova dva otoka; redovito se posjećuju i odlaze u domove svoje rodbine na drugom otoku već dugi niz godina. To su obični ljudi koji su željeli dočekati i doživjeti mir i razumijevanje kakvo danas vlada između naših dviju nacija i između zajednica unutar tih dviju nacija; to je živući dokaz tome koliko toga zajedničkoga dijelimo.
Ove obiteljske veze, prijateljstva i simpatije naš su najvrijedniji resurs. One su krv ovog partnerstva na ovim otocima, zlatna nit koja je provučena kroz sve naše dosadašnje uspjehe i simbol svega što ćemo zajednički tek postići. Te su veze podsjetnik na to da još mnogo toga moramo učiniti zajedno kako bismo izgradili budućnost za svoje unuke – budućnost kakvu su naši djedovi i bake mogli tek samo sanjati.
Stoga danas slavimo duh dobre volje i dubokog međusobnog razumijevanja koji su pomogli da naši odnosi budu više harmonični i mnogo bliskiji, baš kao što i treba biti u slučaju dobrih susjeda.
Napomene:
* Poprište bitke u Prvom svjetskom ratu, u Belgiji.
** Most u Dublinu preko rijeke Liffey.
*** Gardaí, irska policija.
Komentari