Je li za Ujedinjenim Kraljevstvom i Irskom povijesni tjedan u pogledu njihovih odnosa? Čini se da jest: četverodnevni posjet kraljice Elizabete II. prvi je posjet nekog britanskog monarha samostalnoj Republici Irskoj, ali bio je to i prvi boravak jednog britanskog kralja ili kraljice na tom otoku nakon točno stotinu godina. Povijest ovih dvaju otoka neraskidivo je isprepletena otkako se engleski kralj Henry II. 1171. odlučio za invaziju Irske, a krvava bitka za neovisnost od Britanije početkom 20. stoljeća ostavila je dubokog traga u irskoj povijesti i kulturi. Sukobi na sjeveru otoka nisu jenjali sve do kraja tisućljeća pa mnogi sve donedavno nisu niti mogli zamisliti da bi se ikad više mogao dogoditi jedan posjet britanskog monarha Smaragdnom otoku.
Irski premijer (Taoiseach) Enda Kenny i irska predsjednica Mary McAleese s kraljicom Elizabetom II. u irskoj predsjedničkoj palači, 17. svibnja 2011. (Foto: MerrionStreet.ie / Irska vlada)
Kraljičin djed, George V., bio je 1911. posljednji britanski monarh koji je posjetio Irsku kao otok: ona je tada još uvijek bila dio Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. No Irska republikanska armija (IRA) ratom započetim u siječnju 1919., dugim tri i pol godine, izborila je neovisnost južnog dijela otoka: Irska Slobodna Država, prethodnica današnje Republike Irske, formirana je 1922. Šest je pokrajina u sjevernom dijelu otoka, dakako, ostalo dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, nastavljajući nizom sukoba krvavu otočnu povijest sve do povijesnog “Sporazuma na Veliki petak” (Good Friday Agreement) potpisanog 10. travnja 1998.
Dok je tako politička situacija na irskom otoku uvijek bila komplicirana i na rubu eskalacije nasilja i teorizma, dva su najveća otoka u Britanskom otočju i dalje bila neraskidivo povezana brojnim vezama – od onih obiteljskih pa do neupitnih gospodarskih. Skeptici u moguću odličnu suradnju tih dviju zemalja ovih su dana izražavali sumnju u partnerstvo koje se tako često spominjalo u svim izjavama političara (jer, i David Cameron posjetio je ovih dana svojeg irskog kolegu Endu Kennyja, dok je Elizabeta II. bila gošća irske predsjednice Mary McAleese), no dva su otoka usmjerena jedan prema drugome i mnogo više nego što se to vidi na prvi pogled. Više od stotinu letova koji ih spajaju svakoga dana i linija London – Dublin kao jedna od najkonkurentnijih u svijetu svjedoče o povezanosti ljudi s obje strane Irskog mora, a i Britanija je prva priskočila u pomoć posrnuloj ekonomiji “keltskog tigra” preuzevši na sebe najveći dio financijskog tereta za izvlačenje svojeg zapadnog susjeda iz duboke krize.
Unatoč svemu tome, malo tko je mogao i zamisliti da će se već dogoditi i prvi posjet britanskog monarha Republici Irskoj ikad: stvarnih i lažnih prijetnji skupina koje se nisu pomirile s trenutačnom situacijom i mirovnim procesom na Britanskom otočju ovih dana nije nedostajalo, kako u Londonu tako i u Irskoj. I napeta sigurnosna situacija u samom Dublinu, u kojemu je – čini se – od osiguranja zapravo bilo praktički nemoguće vidjeti kraljicu, postavila je pred irsku policiju jedan od najvećih sigurnosnih izazova s kojima se ikad morala suočiti. Planiranih druženja kraljice s građanima u samom Dublinu nije bilo upravo zbog sigurnosnih razloga (no mediji pišu kako je toplo dočekana u drugim krajevima zemlje koje je posjetila, a najuporniji su joj ipak uspjeli mahnuti i u samom Dublinu), dok je policija malobrojne prosvjednike uspjela zadržati na sigurnoj udaljenosti od kraljevske povorke. Čak i oni koji su bili indiferentni prema kraljičinu posjetu obično naglašavaju da je za Irsku važno što je mogla uspješno organizirati jedan ovakav posjet.
Sama činjenica da je kraljica Elizabeta II. posjetila Irsku, provevši ovdje četiri puna dana, te da je u cijeli “projekt” njezinoga posjeta evidentno uložen velik trud, pokazuje da se ovdje radi o nečemu mnogo većem i značajnijem od puke simbolike.
Kraljica Elizabeta II. i irska predsjednica Mary McAleese u dablinskom Vrtu sjećanja (Garden of Remembrance), nakon polaganja vijenaca na memorijal za irske vojnike koji su poginuli u borbi za neovisnost zemlje. (Foto: MerrionStreet.ie / Irska vlada)
Kraljičin posjet Vrtu sjećanja u Dublinu (Garden of Remembrance), polaganje vijenca na memorijal za one koji su poginuli u bitkama s britanskim snagama, posjeta stadionu u Croke Parku na kojem su britanski vojnici ubili 14 nedužnih civila (“Krvava nedjelja”, ona prva od dvije, 1920.) kao i iskreno suosjećanje kraljice koje je bilo i više nego očito u tim emotivnim trenucima kao i tijekom obraćanja na službenoj večeri u Dublinskom dvorcu definitivno pokazuju da ovo nije bila tek obična državnička posjeta bez povijesnog značaja.
Simbolike uistinu nije nedostajalo na svakom koraku: putem od Vrta sjećanja do sveučilišta Trinity u Dublinu, kraljica je morala proći i pored glavne pošte (General Post Office) u dablinskoj ulici O’Connell, simbolu irskog otpora prema Britaniji i mjestu gdje je započeo Uskršnji ustanak 1916. Sve rane iz svih ovih spomenutih događanja možda još uvijek nisu zarasle – posjetite li Dublin, primijetit ćete da su fizička oštećenja iz te povijesne bitke još uvijek vidljiva na glavnoj pošti – ali kraljičin je posjet Irskoj poslao značajnu i jasnu poruku građanima oba otoka.
Vođa irskog Sinn Feina, Gerry Adams, izjavio je, očekivano, da potpune normalizacije odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i Irske neće biti sve dok je otok podijeljen, proglasivši posjetu kraljice “samo još jednim poglavljem u knjizi”. No, čak niti on nije mogao ostati posve suzdržan nakon emotivne kraljičine posjete mjestima koja su obilježila irsku borbu za neovisnost: “Posebno me se dojmilo kraljičino iskreno suosjećanje prema svima onima koji su izgubili svoje živote tijekom sukoba; mislim da je to zaista bilo iskreno s njezine strane”, kazao je Adams.
Kao što je ovih dana napisao jedan komentator BBC-a: “došla je, vidjela, pokorila skeptike”. Kraljičin posjet Dublinu i Irskoj nije bio tek politički spin niti skup, raskošan ili nepotreban kraljevski izlet na susjedni otok kakav su neki očekivali: od posjeta onim mjestima na kojima bi bilo nemoguće zamisliti britanskog monarha prije svega nekoliko godina, pa preko iskazane iskrene sućuti do nenajavljene i neočekivane simbolike (možda je bilo logično da kraljica u Irsku stigne u zelenom kostimu, no to da će pozdraviti prisutne na svečanoj večeri na tečnom irskom uopće nije bilo predviđeno – a dogodilo se), četverodnevni posjet imao je u svojoj srži stvaran sadržaj i poslao je pritom vrlo jasnu poruku o tome koji je pravi put za zemlje i ljude s obje strane Irskog mora.
Komentari