Gotovo devet stoljeća ekipe “swan uppera” otiskuju se Temzom u nekoliko čamaca kako bi prebrojale labudove koji žive na toj rijeci i dobile točan uvid u stanje populacije ovih ptica. Ne čine to samo zato što su labudovi lijep ukras na svakoj rijeci pa je potrebno provjeriti njihovo zdravlje i zdravlje mladunaca, već i stoga što su u vrijeme Tudora ove ptice bile skupa i cijenjena hrana. Labudovi se, naravno, danas više ne jedu, ali iz vremena Henryja VIII. preživjela je ipak zakonska regulativa po kojoj je svaki neobilježni labud na Temzi automatski u vlasništvu monarha Ujedinjenog Kraljevstva…
Neobilježeni labudovi još od vremena Tudora pripadaju monarhu, stoga je barem jednom godišnje potrebno napraviti "inventuru" populacije tih ptica na Temzi. Tradicionalno se to obavlja u trećem tjednu srpnja.
Britancima uistinu ne nedostaje neobičnih tradicija koje su duboko ukorijenjene u njihovoj povijesti, a jedna od takvih jest i swan upping, redovita godišnja ceremonija tijekom koje se obilježavaju labudovi na Temzi. Običaj obilježavanja svih labudova koji plivaju Temzom potječe još iz srednjeg vijeka – najvjerojatnije iz 12. stoljeća – kada ih je kraljevski dvor proglasio kraljevskim pticama i svojim vlasništvom. Svi neobilježeni labudovi na Temzi, naime, automatski pripadaju kraljevstvu i monarhu, a u vrijeme Tudora labudovi bi često poslužili i kao luksuzan izvor mesa (nije isključeno da bi se našli i na meniju tudorske božićne proslave); kako su bili skupi i vrijedni, bilo koja tvrtka koja se željela upustiti u njihov uzgoj morala je tražiti pisanu dozvolu od samog dvora da se smije baviti tom djelatnošću. Oštre bi kazne čekale i onoga tko ubije kraljevskog labuda…
Labudovi se danas, dakako, više ne jedu, ali postupak prebrojavanja labudova na Temzi nije isključivo ceremonijalnog karaktera: važno je utvrditi njihov broj i provjeriti zdravstveno stanje mladih ptica koje su zdravstveno vrlo osjetljive. Ekipa swan uppera kreće Temzom u šest brodica te ekspresno okruži skupinu mladih labudova čim je primijeti. Labudovi se prebroje, izmjere se njihove dimenzije te se pritom i izvažu, a potom i označe.
Glavni cilj današnjeg "swan uppinga", osim očuvanja tradicije, jest u utvrđivanju broja labudova na Temzi te provjeri zdravstvenog stanja njihovih mladunaca.
Ako je slučajno neki labud i dalje neobilježen, smatra se da je vlasništvo monarha – baš kao što je to bilo u vrijeme Henryja VIII. Kada swan upperi prođu Temzom pored kraljevskog dvorca u Windsoru, običaj nalaže da ustanu, usprave svoje štapove i pozdrave “kraljicu, gospodaricu labudova” (Her Majesty The Queen, Seigneur of the Swans). Prije dvije godine kraljica Elizabeta II. po prvi je puta promatrala swan upping nakon što kraljeve i kraljice tijekom više stoljeća baš i nije zanimala ova praksa.
Swan upping provodi se, tradicionalno, trećeg tjedna u srpnju, pa je ovogodišnji termin tako od 18. do 22. srpnja. Nađete li se u to vrijeme na jugu Engleske, možda će vas zanimati detaljan ovogodišnji raspored tog tradicionalnog obreda koji možda i jest svojevrsni anakronizam, ali je i dalje nužan i vrijedan u pogledu zaštite života ptica koje obitavaju na Temzi.
Ekipa koja obavlja posao "swan uppinga" kod Stainesa, u Londonu, 1883. godine. Kliknite na fotografiju za veću verziju. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)
Komentari