Niall Ferguson u Zagrebu

Niall Ferguson ugledni je britanski povjesničar i jedan od vodećih mladih povjesničara u svijetu. Sveučilišni je profesor povijesti i poslovnog upravljanja na američkom Harvardu, specifičan ponajprije po tome što kroz tumačenje povijesti i naročito ekonomske povijesti vrlo često uspješno i nadahnuto komentira aktualna politička i ekonomska zbivanja u svijetu – mogli bismo reći da je najznačajniji ekonomski povjesničar. Prije nekoliko godina magazin “Time” proglasio je Fergusona “jednim od stotinu najutjecajnijih ljudi u svijetu”, a ovaj je Škot prekjučer, na poziv Sveučilišta Harvard, boravio u Zagrebu i održao predavanje “Kada Istok pobjeđuje Zapad: promjena balansa globalnih ekonomskih sila”. Nije neka tajna da sve ubrzano seli na istok, no Fergusonovo je predavanje bilo uistinu vrijedno poslušati već i zbog činjenice da se dotakao trenutačnog hrvatskog trenutka i povlačio paralele sa sličnim zemljama kada je god to bilo moguće…

Niall Ferguson svoju akademsku karijeru trenutačno gradi u Americi, na Sveučilištu Harvard, kao profesor povijesti i poslovnog upravljanja. Upravo je tu kombinaciju ekspertiza za povijest i ekonomiju iskoristio pišući svoje mnogobrojne knjige i prezentirajući nekoliko uspješnih televizijskih dokumentarnih serija na britanskom Channel 4.

Kao Škot, Ferguson dolazi iz sredine koja je slična Hrvatskoj, mada to možda nije toliko očito na prvu pomisao. Ne samo brojem stanovnika i spletom određenih povijesnih okolnosti – jer, Ferguson je stručnjak za povijest imperijalizma, a i Škotska i Hrvatska velik su dio svoje povijesti provele upravo kao dijelovi većih imperija te su se razvijale u sklopu njih – već i po tome što, kako sam kaže, Škotska i Hrvatska imaju sličan problem “otključavanja potencijala” koji njihovo stanovništvo ima.

“U slučaju Škotske”, reći će Ferguson, “možda nismo imali nekoliko desetljeća komunizma, ali živjeli smo dugo s vrlo jakom dozom socijalizma što je u konačnici dovelo do niza sličnih problema – poput nefunkcionalnog obrazovnog sustava, problema u sustavu socijalne skrbi i porezne politike koja praktički kažnjava investitore i obeshrabruje ih da u zemlju uopće ulažu novac”.

Svi su ti problemi rješivi, ali zahtijevaju snažna vodstva, no ono što se u međuvremenu događa jest to da zemlje dalekog istoka – azijska društva – mnogo bolje koriste potencijal svojeg stanovništva. “Dani kada je značajna prednost u životu bila već to što ste bili rođeni na Zapadu”, kazao je Ferguson postavljajući svoju glavnu tezu prekjučerašnjeg predavanja, “zapravo su odavno iza nas. Kada ovih godina pregledavam i ocjenjujem ispite svojih studenata na kraju semestra, sa stopostotnim se učinkom na vrhu popisa uglavnom uvijek nalaze azijski studenti. I tako nekad i po desetak ili više prvih mjesta. To znači da naša zapadna sveučilišta, koliko god dobra bila – a Harvard na kojemu predajem vjerojatno i jest najbolje sveučilište na svijetu – nisu sama po sebi dovoljna ako Zapad želi zadržati svoju vodeću poziciju, budući da nešto ne valja u sustavu obrazovanja prije akademske razine”.

Tematika obrazovanja prožela je cijela Fergusonovo predavanje jer je i prigoda njegova dolaska u Zagreb bila takva: dovelo ga je Sveučilište Harvard, odnosno, konkretnije, Harvard Kennedy School of Government, fakultet na kojemu obitelj čileanskog poduzetnika hrvatskog porijekla, Andrónica Lukšića Abaroe, dodjeljuje stipendije Hrvatima koji rade u javnoj upravi, administraciji, javnim tvrtkama, ne bi li se bolje pripremili za izazove koji ih čekaju u daljnjem razvoju zemlje. Priča o obrazovanju tako se nalazi u srži mnogo šire priče o tome kako Zapad, nakon pola tisućljeća suverene dominacije svijetom, više i ne tako polako počinje gubiti utrku protiv agilnih azijskih tigrova. “Kada Istok pobjeđuje Zapad: promjena balansa globalnih ekonomskih sila” bio je naslov Fergusonova predavanja koje je išlo i za tim da istakne važnost efikasne, smislene javne uprave – nešto što Hrvatska, u ovom trenutku, sasvim sigurno još nema.

Koji je ključni trenutak u razvoju zapadne civilizacije? Niall Ferguson spominje početak 16. stoljeća, jer se od 1500. godine naovamo stvaraju imperiji koji će obilježiti razvoj onoga što danas nazivamo Zapadom. No, je li pri kraju pola tisućljeća suverene ekonomske vladavine tog Zapada?

“Je li moguće da Zapad, nakon više od pola tisućljeća dominacije, gubi utrku protiv Istoka? Oni koji poriču te trendove i ne žele povjerovati čvrstim činjenicama i vrlo jasnim pokazateljima o rastu dalekoistočnih zemalja ne mogu se zapravo pomiriti s time da se ovaj pad zapada događa upravo u njihovo doba, pred njihovim očima, za vrijeme njihove ‘straže’”, kazao je Ferguson.

“Na kraju smo pola tisućljeća čvrste i neupitne zapadne dominacije. Financijske krize na zapadu oduvijek su bile njegov kroničan problem. Zbog njih u konačnici dolazi do političkih nestabilnosti, a najvažnije odluke na svijetu u sljedećih 10 do 20 godina donosit će se u Aziji – ne drugdje. Vrijeme u kojem smo mogli pretpostavljati da će zapad nastaviti dominirati sada je, jednostavno, završeno i nalazi se iza nas”, rekao je Ferguson postavljajući temelje za ostatak svoje argumentacije teza o tome što Zapad mora mijenjati želi li biti uspješniji i izbjeći ekonomske krize i posrtaje poput onoga kroz koji upravo prolazimo. Jer, reći će, kineska se ekonomija u ovom periodu također usporila, ali ta zemlja niti približno nije bila toliko jako ekonomski pogođena kao taj dosad nedodirljivi Zapad.

“Ubojite aplikacije” u rukama Istoka

“Sve se mijenja upravo u ovo, naše vrijeme”, objašnjava autor bestselera “Uspon novca” i niza drugih zapaženih knjiga, “jer su zemlje dalekoga istoka savladale glavne kompetencije kojima se dosad služio zapad u izgradnji svoje dominacije – poput konkurentnog tržišta, znanosti, prava vlasništva, medicine, potrošačkog društva i radne etike”. On pritom ima zanimljiv prezentacijski način kojim pokušava dočarati ono što, zapravo, misli da se dogodilo.

Povlačeći paralele između pojma “ubojite aplikacije” (killer app) u slučaju mobilnih uređaja – misleći pritom na koncept po kojemu na pametne telefone možemo instalirati bilo koju željenu aplikaciju, pri čemu su neke od njih uistinu ključne i nužne za uspjeh platforme na tržištu – Ferguson kaže da su azijske zemlje, zemlje dalekog istoka, u nakon pola tisućljeća dominacije zapadne civilizacije uspjele “instalirati” ključne “aplikacije” poput konkurentnog tržišta, određenih tržišnih sloboda ili radne etike. Iako se s tim konceptom i tumačenjem nužno ne morate složiti, pri čemu kolega bloger na povezanom članku ima vrlo dobre argumente za polemiku oko pojedinih Fergusonovih stavova, nema dvojbe oko toga da je Ferguson barem prilično precizno identificirao ključne kriterije za ekonomski uspjeh neke zemlje ili sustava.

Mnogo toga promijenit će se već samo u sljedećih pet godina: pribroje li se Kini još i Tajvan i Hong Kong, ekonomija takve "velike Kine", kako ju Ferguson naziva, već će do 2016. biti najveća na svijetu. Iste će se godine na trećem mjestu naći ona indijska!

Naglašavajući da su i Hrvatska i Čile (odakle dolazi obitelj Lukšić koja je kroz stipendijski program stvorila mogućnost da se Hrvati obrazuju na Harvardu) podjednako dio te “zapadne civilizacije” jer posjeduju slično nasljeđe – od zakonskog sustava preko pisma do političke filozofije – Ferguson kaže da je moralno nasljeđe kršćanskih zemalja upravo ono što povezuje taj zapad na kojemu su imperijalističke sile često krojile povijest. To se događalo podjednako na području Južne Amerike kao i u našim krajevima čija je povijest u velikoj mjeri bila određena postojanjem Habsburške monarhije i mnogobrojnih carstava u regiji. Sile poput tih imperija uspješno su primjenjivale spomenute kompetencije, temeljeći na njima svoj razvoj tijekom više od pet stotina godina. Sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća, taj je sustav “držao vodu” i Zapad je prednjačio u gospodarskom razvoju u odnosu na ostatak planeta.

Visoke cijene + nezaposlenost + komunikacija = revolucija

Naravno, recentni mjeseci i godine pokazuju da štošta nije valjalo u mehanizmima upravljanja financijama i načinu na koji se ekonomski razvoj stimulirao, što je u konačnici i dovelo do ove krize. Ferguson, ipak, kaže kako prema ekonomskim pokazateljima ona nije niti blizu toliko dramatična kao Velika depresija 1929. godine: “Kriza kroz koju upravo prolazimo može se nazvati tek laganom depresijom, jer zapravo nema niti približno sve one elemente velike depresije iz 1929. – takvu smo krizu ipak uspjeli izbjeći. No, bez odgovarajuće financijske discipline zemalja, bez uravnoteživanja omjera dugovanja država i njihovih prihoda, ne možemo kritizirati Grčku, Portugal, Irsku i Španjolsku i upirati na njih prstom kada istovremeno Sjedinjene Američke Države imaju omjer vanjskog duga i prihoda veći od onog u slučaju Grčke”, kazao je preksinoć.

“Cijene svih nužnih stvari u životu uslijed tih su gospodarskih kretanja posljednjih godina značajno otišle prema gore – od hrane, preko energije, pa do industrijskih sirovina. A tamo gdje imate visoke cijene stvari koje su nužne za život, veliku nezaposlenost mladih i vrlo laku mogućnost komunikacije među ljudima, to su mjesta na kojima nastaju revolucije”, upozorio je Ferguson. “To smo vidjeli ove godine u ‘arapskom proljeću’, ali ne bih rekao da je to bila samo arapska stvar jer protesta ima sve više i na zapadu, mogli ste ih nedavno, primjerice, vidjeti i u Londonu”, ističe.

Nakon pet stoljeća relativne stagnacije, Istok sustiže Zapad, kaže Ferguson. Pokušavajući pomoći Hrvatskoj da donese ispravne odluke u ovom trenutku promjene ravnoteže na svjetskoj sceni, Ferguson je vrlo skeptičan prema ulasku Hrvatske u eurozonu, naglašavajući da je monetarna unija uvelike odgovorna za trenutačne financijske poteškoće Europske unije i brojne probleme Grčke, Irske, Portugala i Španjolske. Sam ulazak u EU, poručuje Ferguson, u konačnici se većini zemalja ipak gospodarski isplatio - "ali ne preporučujem Hrvatskoj ulazak u monetarnu uniju", rekao je.

“Kasno stižete na tulum: u EU uđite, u EMU nemojte!”

Naravno, posve je bilo logično očekivati i Fergusonov komentar na trenutačnu hrvatsku situaciju i pitanje (kako ga je on sam formulirao!) “ima li smisla da Hrvatska ulazi u Europsku uniju u trenutku kad se unija dezintegrira”. S jedne strane, reći će slikovito Ferguson, “dolazite na tulum zaista kasno, oko 3 ujutro, a tada se na tulumima već događaju razne stvari i morate paziti u koju sobu ćete ući”.

Njegova poruka nije da ne treba ulaziti u Europsku uniju – kaže kako podaci o gospodarskom razvoju zemalja koje su članice EU pokazuju da je to politički i gospodarski ipak bila dobra odluka – već da nije potrebno ući u baš sve integracije. “Ulazak u monetarnu uniju i uvođenje eura pokazao se lošom odlukom za gotovo sve zemlje koje su se upustile u taj projekt, stoga, kada već dolazite kasno na ovaj tulum, nemojte žuriti i budite oprezni. Bolje je ostati izvan zone eura, kaže dosadašnja praksa”, Fergusonova je preporuka.

Iako Niall Ferguson možda preksinoć nije rekao ništa revolucionarno ili nešto što već ne bismo znali – od toga da hrvatska javna administracija još nije na razini kakvu bismo morali imati pa do toga da se budući centri ekonomskog razvoja, u osnovi, nalaze na drugom kraju planeta – način na koji Ferguson vrlo živo, duhovito i argumentirano povezuje trenutačne čvrste gospodarske pokazatelje i korelira ih s povijesnim događajima tijekom proteklih nekoliko stotina godina u konačnici rezultira vrlo pitkim i jasnim predavanjem koje je lako pratiti.

To je tim vrijednije jer je bilo posve očito da Ferguson naprosto nije jedan od onih “prezentacijskih putnika” koji šeću po svijetu s jednom defaultnom PowerPoint prezentacijom koju “vrte” gdje god stignu, jer su svaki grafikon, svaki relevantni pokazatelj i brojka gdje to ima smisla bili prilagođeni hrvatskoj situaciji – Ferguson se potrudio doći do podataka za Hrvatsku, odnosno Jugoslaviju u slučaju stoljetne usporedbe Jugoslavije, Tajvana i Čilea, što je bio samo jedan od očitih primjera kako se u stotinu godina ekonomska slika može posve promijeniti. Oni koji su se pitali što stoji iza neupitnog uspjeha dalekoistočnih ekonomija ovih su dana u Zagrebu tako dobili prilično dobar uvid u kretanje svjetske ekonomije iz usta jednog od vodećih političkih i ekonomskih komentatora na svijetu.