Andrew Lloyd Webber, poznat ljubiteljima mjuzikala po svojim uspješnicama ‘Fantom opere’, ‘Mačke’, ‘Evita’, ‘Isus Krist Superstar’, ‘Bulevar sumraka’ i drugima, ove je godine preuzeo ulogu producenta, predstavivši u Londonu novu glazbenu produkciju filmskog klasika ‘Čarobnjak iz Oza’. West End je tako obogaćen za još jednu glazbenu poslasticu, a odaziv publike iznova potvrđuje da London s pravom nosi titulu europske kazališne metropole…
Izvedba Danielle Hope, pobjednice reality showa u kojem je britanska javnost tražila Dorothy, pokazuje da je opravdala dobiveno povjerenje. (Foto: © Really Useful Group)
Poput mnogih iz cijelog svijeta, bio sam veliki fan MGM-ovog filma “Čarobnjak iz Oza” (1939.) još od djetinjstva. Kada se pojavila vijest da će Andrew Lloyd Webber producirati posve novu predstavu temeljenu na glazbi iz samog filma, nestrpljivo sam očekivao da vidim i čujem što će moj omiljeni skladatelj napraviti s materijalom koji je mnogima tako drag.
Jasno je da su već na prvi pogled postojale mnoge naznake da nas iznad duge čeka nešto lijepo: prva pjevačka pojavljivanja Danielle Hope pokazala su da je javnost dobila svoju novu Dorothy koju će voljeti, a najava da će se i Michael Crawford pojaviti u glavnoj ulozi ovog mjuzikla nakon podugačke stanke značila je da ćemo se ponovno moći diviti njegovom dokazanom glumačkom talentu. Konačno, suradnja Andrewa Lloyda Webbera s Timom Riceom, s kojim skladatelj već za sobom ima neke od najuspješnijih kazališnih hitova, unaprijed je naglašavala činjenicu da će novostvoreni materijal biti pripremljen i napisan uz mnogo pažnje.
Imajući sve to na umu, nije mi bilo teško odlučiti da krenem putem popločanim žutim ciglama i tako ovog kolovoza stignem do London Palladiuma kako bih i sam provjerio koliko dobro ova dugoočekivana produkcija funkcionira na pozornici londonskog West Enda. Mogu odmah zadovoljno zaključiti da ovom mjuziklu nije potreban nikakav čarobnjak koji bi bacio čari na publiku – predstava to uspijeva napraviti sama po sebi.
Dorothy i Toto sa Strašilom, Plašljivim Lavom i Limenim u Smaragdnom gradu kod Čarobnjaka. (Foto: © Really Useful Group)
Orkestar pod ravnanjem sigurne dirigentske palice Grahama Hurmana glazbu je izveo savršeno; njihov bogat zvuk ispunio je cijelu kazališnu dvoranu. Posebno valja spomenuti nove pjesme koje su za ovaj mjuzikl zajedno napisali Andrew Lloyd Webber i Tim Rice. Ne samo što je ovaj dvojac uspio napisati nekoliko catchy i pamtljivih pjesama na svim onim mjestima gdje u filmskom izvorniku nije bilo glazbenog broja (Čarobnjak, profesor Marvel i Zla Vještica nisu imali što pjevati na filmskom platnu), već se čini da su cijeli posao odradili s namjerom da dopune originalnu filmsku glazbu, bez ikakve želje da je pritom zasjene. Cijelo je djelo tako postalo kompaktno i vrlo dobro prilagođeno kazališnom izvođenju, dosegavši stanje zavidne punoće i kompletnosti.
Nove pjesme uključuju Nobody understands me (melodičan uvod u sumoran život u Kanzasu), The Wonders of the World (živopisna lekcija profesora Marvela namijenjena Dorothy), Bring me the Broomstick (završna pjesma prvog čina koju izvodi Michael Crawford), Red Shoes Blues (apsolutni dragulj ovog mjuzikla kojega pjeva Zla Vještica sa Zapada, a koji se pritom može pohvaliti čarobnim stihovima Tima Ricea) te, konačno, Already Home (balada koju zajedno pjevaju Glinda, Dobra Vještica s Juga i cijela glumačka postava, a koja je dobra baš poput najvećih hitova koje nam je dosad pripremio dvojac Lloyd Webber – Rice).
"Ha - ha - ha, Ho - ho - ho - and a couple of tra - la – las. That's how we laugh the day away, in the Merry Old Land of Oz!" (Foto: © Really Useful Group)
Svi članovi glumačkog ansambla – i oni u glavnim ulogama i oni u sporednim – daju svoj maksimum. Debitantica Danielle Hope u ulozi Dorothy pokazuje velik potencijal, stvarajući svoju ulogu bez straha od sveprisutne sjene velike Judy Garland. Njezina izvedba Over the Rainbow najbolji je dokaz za to. Njezina interakcija sa Strašilom, Limenim te Plašljivim Lavom odiše živahnošću i mnogo doprinosi optimističnom ozračju predstave.
Michael Crawford igra ni više ni manje nego četiri uloge (profesor Marvel, Emerald City Doorman, Emerald City Tour Guide, te samog Čarobnjaka) i vidi se da to čini s velikim užitkom. Njegov talent za komičarske izvedbe dobro mu dođe tijekom nekoliko navrata pa, u kombinaciji s njegovim glasovnim mogućnostima, postaje i više nego očito kako je njegov talent baš pravi pogodak za ovu vrstu predstave.
Zlu Vješticu igra Hannah Waddingham, glumica koja evidentno jako uživa igrajući ovu vatrenu ulogu. Waddingham je već godinama jedna od najtalentiranijih mladih glumica koje se pojavljuju u naslovnim ulogama na West Endu pa je lijepo vidjeti da je i dalje na pozornici u izuzetnoj formi. Njezin glas naprosto obuzima publiku tijekom izvedbi njezine glavne skladbe, Red Shoes Blues, ali ona također blista tijekom govornih dijelova svoje izvedbe, kao primjerice kada jaše na svojoj metli visoko u zraku. Svo troje Dorothynih prijatelja iz Oza (koje igraju Ashley Day, Edward Baker-Duly i David Ganly) pokazuju značajan komičarski talent te su usto vrlo uvjerljivi. Emily Tierney, koja utjelovljuje dobru vješticu Glindu, ima anđeoski glas koji kao da svjetluca tijekom njezinih izvedbi. Konačno, Toto, kojega glumi pravi West Highland Terrier, oduševljava publiku svojim savršenim tajmingom.
Profesor Marvel (Michael Crawford) opisuje Dorothy (Danielle Hope) svjetska čudesa u jednom od novih songova. (Foto: © Really Useful Group)
Ova produkcija Jeremyja Samsa zaslužuje svu hvalu. Očita razlika između Kanzasa i Oza naglašena je mudrim korištenjem svjetla i boje same scene, čineći pritom naš boravak u Ozu pravom ugodom za oči. Posebni kinematografski efekti tijekom scene uragana oduzimaju dah i iskreno sumnjam da bi mogli biti išta bolji. Kostimografija je odrađena s preciznošću, pokazujući da se nije štedjelo čak niti prilikom odijevanja posve sporednih uloga kao što su čuvari i Munchkini.
Publika je – uključujući i mene – s oduševljenjem reagirala na ovaj mjuzikl, plješćući u ritmu We’re off to see the Wizard svaki puta kada bi se pojavila ta tema. Snijeg koji pada na publiku istovremeno dok pada i po pozornici također je bio lijep i zanimljiv dodatak cijelom iskustvu.
Na kraju, mogu zaključiti kako ova predstava zaista zaslužuje biti trenutačnom “vrućom kartom” na West Endu. Svi su sastojci dobro umiješani u priču koja u konačnici daje izuzetan rezultat. Ovo je jedan od onih mjuzikla koje bih svakako volio ponovno pogledati u budućnosti.
Autor članka, Marijan Bosnar, s Hannah Waddingham (Zla Vještica) nakon izvedbe. West End glumci i glumice poznati su po uvažavajućem odnosu spram publike, pa su poslije predstave pristupačni za razgovor, potpis u program ili zajedničko fotografiranje.
Michael Crawford poznat je kazališnim ljubiteljima diljem svijeta po ulozi Fantoma u Fantomu opere. Bio je prvi glumac koji je 1986. stavio masku na lice kad je predstava premijerno izvedena u Londonu. Sada u ulozi Čarobnjaka, Crawford još uvijek plijeni svojim glasom i scenskom pojavom.
Komentari