Kada početkom listopada ove godine dugogodišnja glazbeno-scenska uspješnica Andrewa Lloyda Webbera, “Fantom Opere” (The Phantom of the Opera) proslavi svoj 25 rođendan za tu priliku posebno osmišljenom trokratnom scenskom izvedbom u Royal Albert Hallu, bit će to kruna dugog scenskog trajanja koje je započelo premijerom 9. listopada sada već davne 1986. godine u Kazalištu Njezinog Veličanstva (Her Majesty’s Theatre) u Londonu.
Michael Crawford i Sarah Brightman prvi su odigrali Fantoma i Kristinu u Londonu i New Yorku - i to na oduševljenje publike i kritike!
Dan nakon prve izvedbe “Fantoma Opere”, kritičar uglednih dnevnih novina “The Times” primijetio je:
Jedno je sigurno: Poznata priča Gastona Lerouxa pokazala se pravim Božjim darom za glazbeno kazalište. Ona u sebi objedinjuje legende o Faustu, Svengaliju, te Ljepotici i Zvijeri u grandiozan završni smrtonosni zvuk romantične agonije. Pariška opera tako biva pretvorena u repliku svijeta: od Apolonovog kipa iznad krovova Pariza sve do paklenskih dubina toplih peći i podzemnih jezera. U glazbenom smislu ne samo da razotkriva uspješnost opernog repertoara, već je i sam glavni lik vrhunski skladatelj.
Svijet mjuzikala i jedno od njegovih najpoznatijih središta, londonski West End, obilježit će trima scenski postavljenim koncertnim izvedbama 1. i 2. listopada ove godine u Royal Albert Hallu 25. obljetnicu megapopularnog mjuzikla “Fantom Opere” (The Phantom of the Opera). (Dvije će izvedbe biti večernje, a jedna je matineja.)
Iako je Fantomov skladatelj Andrew Lloyd Webber 1986. godine već iza sebe imao pregršt uspješnih hitova i u Londonu i New Yorku (“Isus Krist Superstar”, “Evita”, “Mačke”, “Josip i njegov čudesno obojeni kaput iz snova”), “Fantom” postaje njegovo remek-djelo koje ga je dodatno potvrdilo kao najznačajnijeg suvremenog skladatelja mjuzikala.
Lloyd Webber se o začecima rada na ovom projektu kasnije prisjetio:
Zapravo sam u to vrijeme skladao nešto sasvim drugo i onda shvatio da mi ne polazi za rukom zato što pokušavam skladati za veliku romantičnu priču, a to sam pokušavao od samih početaka moje karijere. Tada je naišao “Fantom” i tema se jednostavno pojavila!
Andrew Lloyd Webber, skladatelj "Fantoma Opere", na fotografiji iz 2007. (Foto: Tracey Nolan, Creative Commons licenca)
Komercijalno uspješniji od “Titanica”
“Fantom” je nakon svoje londonske i brodvejske (1988.) premijere dosad izveden u 149 gradova 25 zemalja svijeta, a pogledalo ga je više od 100 milijuna ljudi. Osvojio je brojne kazališne nagrade, uključujući 7 Tonyja, 3 Oliviera i 7 Drama Desk nagrada. S ukupnom svjetskom zaradom od 3,5 milijarde funti, “Fantom” je tako postao financijski najisplativija zabavna manifestacija, pretekavši pritom ne samo sve druge predstave u povijesti kazališta, nego i filmove poput “Titanika”,”E.T.”-ja i “Gospodara prstenova”.
Dvostruki CD album izvorne londonske postave prvi je kazališni album u britanskoj povijesti koji je zauzeo prvo mjesto top-ljestvica, dosegnuvši pritom četverostruku platinum prodaju u SAD-u i trostruku u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svo to vrijeme ovaj je mjuzikl na dvjema adresama svjetskih metropola mamio kazalištarce iz svih dijelova svijeta – kazalište Majestic u New Yorku, odnosno Her Majesty’s Theatre u Londonu. Fantom je ujedno po godinama svog izvođenja prvi mjuzikl na Broadwayu (drugo mjesto drže Lloyd Webberove “Mačke”), te drugi na West Endu (“Jadnici”, tj. “Les Misérables”, uspješnica francuskih autora, startala je godinu dana ranije i također igra sve do danas).
Ovaj impresivan slijed nagrada i rekorda ne bi smio zasjeniti djelo i ljude koji su najviše doprinijeli njegovoj uspješnosti kao jednog od najboljih i najvoljenijih mjuzikala svih vremena. Svakako da je tematika u stilu “Ljepotice i Zvijeri” lako i brzo našla svoj put do kazališne publike. Priča je preuzeta iz istoimenog romana francuskog pisca Gastona Lerouxa (1868-1927), po kojoj je već ranije snimljeno nekoliko poznatih filmskih, te načinjeno par manje uspješnih glazbeno-scenskih inačica.
Hipnotizirajuća glazba i svijet čarolija na pozornici
Radnja se zbiva krajem 19. stoljeća u velebnom zdanju zgrade pariške operne kuće. Nakon što mlada sopranistica Kristina postane njen prvi glas, primjećuje ju novi patron, njen naočit prijatelj iz djetinjstva, Raoul vikont Chagny. No prisutnost treće osobe, tajanstvenog Fantoma, glazbenog genija i Kristininog “glazbenog anđela” skrivenog u dubinama katakomba Opere, uskoro dovodi mladi dvojac i ostale protagoniste u vrtlog strasti, opsjena i smrti. Charles Hart, autor stihova i libreta, napisao je stihove koji jasno dočaravaju i slijede radnju.
Osim prekrasne ljubavne priče, glavni razlog zbog kojeg je ovaj mjuzikl toliko prirastao srcu brojnih štovatelja ovog žanra jest njegova raskošna, bogato orkestrirana i gotovo hipnotizirajuća glazba. Andrew Lloyd Webber je za ovu priliku skladao jednu od svojih najboljih partitura, potraživši inspiraciju na izvorištima mjuzikla i operete – u operi. Glazbeni brojevi su odavno napustili okvire mjuzikla i postali poznati šire nego što je njihov skladatelj mogao pretpostaviti – od uvertire, protkane snažnim zvukom orgulja, moćnog naslovnog dueta, hipnotičke Fantomove “Glazbe noći” (Music of the Night), preko ljubavnog dueta “Sve što tražim od tebe” (All I Ask of You), rasplesane “Maskarade” (Masquerade) pa sve do sjetnih nota “Da si barem sada ovdje” (Wishing You Were Somehow Here Again) i potresnih taktova krešenda završne scene, “Fantomova” partitura ostaje remek-djelo u žanru mjuzikla.
Dakako da se privlačnost i vrijednost konačnog djela ogledaju u još nekim brižno pomiješanim elementima koji su omogućili konačan rezultat. Pritom se posebno ističu monumentalna redateljsko-scenska vizija pokojne dizajnerice Marie Björnson i redatelja Hala Princea, koji su na pozornici uspjeli stvoriti opsjenarski svijet čarolija. U njemu se isprepliću prigušena svjetlost svijeća na jezeru kojim klizi gondola u kojoj Fantom odvodi Kristinu u svoj podzemni brlog, noćno zvjezdano nebo na vrhu kupole Opere i brojne druge osmišljene scenske slike. Tu su i posebni efekti za koje je konzultiran istaknuti engleski mađioničar Paul Daniels, a veliki kristalni luster koji se za uvertire uz bljesak lampica diže iznad publike da bi se na kraju prvog čina svom snagom survao iznad gledališta na sredinu pozornice već je ušao u anale kazališnih antologija.
Izvorna podjela uloga: Crawford, Brightman, Barton
Treba spomenuti i prvoklasnu prvobitnu podjelu uloga (isti je trojac otvorio predstavu u Londonu i na Broadwayu, te ga se može čuti na izvornom CD albumu). Praksa mjuzikala je pokazala da i najbolji materijal mogu uništiti loši interpreti (kod potonjeg mi uvijek na pamet pada Glenn Close u Lloyd Webberovom “Bulevaru sumraka” – izvrsna glumica vrlo loših glasovnih mogućnosti). Prvobitni trio, Sarah Brightman (koja je tad bila Lloyd Webberova druga supruga, za koju je on i napisao ovaj mjuzikl) kao Kristina, Michael Crawford kao Fantom i pokojni Steve Barton kao Raoul bili su izvrstan spoj snažnih vokalista i dobrih glumaca, u što se može uvjeriti svatko tko presluša izvorni album.
Fantom Michaela Crawforda ostala je do danas jedna od najhvaljenijih interpretacija u mjuziklu; rijetko kad se dogodilo da je neka osoba u ovom žanru bila toliko poistovjećena sa ulogom kao on s Fantomom. Za pretpostaviti je da će neki članovi prvobitne postave biti nazočni i na predstojećem obljetničkom koncertu.
Rasprodan koncert, ali slaba filmska adaptacija
Dotični koncert, dugo očekivani događaj ove kazališne sezone u Londonu, već je gotovo rasprodan za sve tri izvedbe, no brojni fanovi ipak neće ostati kratkih rukava. Sve će biti zabilježeno na DVD i CD izdanjima, koja će se pojaviti u prodaji sredinom studenog ove godine, a koncert će prenositi i kino dvorane u svijetu (prema svemu sudeći, Zagreb će tu ostati uskraćen).
Glavne uloge u ovoj koncertno-scenskoj inačici tumačit će izvrsni prokušani mladi interpretatori glavnih uloga sa londonske scene – Ramin Karimloo i Sierra Boggess, koji su osim u izvorniku iste likove uspješno odigrali i u Lloyd Webberovom scenskom nastavku priče o Fantomu “Ljubav nikad ne umire” (Love Never Dies). Potonja predstava, također vrijedna pažnje, zaslužuje da je se obradi u nekom od idućih kazališnih tekstova na ovoj stranici.
S obzirom na dugovječnost i popularnost “Fantoma”, već od londonske premijere bilo je govora o snimanju filmske verzije. Do toga je došlo tek 2004. pod redateljskom palicom Joela Schumachera, no rezultat je u mnogim vidovima bio nezadovoljavajući. Tajanstvenost scenskog izvornika zamijenila je živahnost na filmskom platnu, a dodatnu tegobu je predstavljala činjenica da Gerard Butler nije imao potreban raspon i boju glasa za zahtjevnu naslovnu ulogu. Stoga scenska predstava ostaje jedini medij koji omogućava da se Fantom doživi onako kako su to zamislili njegovi tvorci!
Kazalište Njezinog Veličanstva (Her Majesty's Theatre) u Londonu dom je "Fantoma Opere" od 1986. (Foto: Marijan Bosnar)
Za vjerovati je da će se “Fantomova” prepoznatljiva maska još dugo nalaziti u oglasnim okvirima pročelja kazališnih kuća diljem svijeta. Osobno, ovaj mjuzikl je jedan od mojih top 5 favorita. Kao što kažu brojni phanovi: Ako u životu odgledate samo jedan mjuzikl uživo, neka to bude “Fantom”! Budući da sam to dosad učinio 5 puta tijekom mojih londonskih putovanja, mogu potvrditi da se to definitvno isplati. Svježini londonske predstave pridonosi i česta izmjena interpreta, tako da svako ponovno gledanje u određenom vremenskom razmaku donosi nove glumce i nove kreacije starih likova.
“Fantom” kroz brojke
I za kraj, još malo statistike o predstavi. Svaka izvedba Fantoma u kazalištu obuhvaća:
- 41 člana ansambla
- 29 članova orkestra
- 4 inspicijenta
- 35 članova ekipe iza pozornice
- 13 garderobijera
- 5 vlasuljara
- 230 kostima, 115 vlasulja i 150 pari cipela koji se nose na pozornici tijekom svake izvedbe
- izmjenu 22 kulise i korištenje 281 svijeće te 250 kilograma suhog leda
- 4 računala koja upravljaju svjetlima, zvukom, specijalnim efektima i kulisama
- 56 različitih mikrofona i 104 zvučnika koriste se tijekom svake predstave.
Uz besprijekorne uvjete koje zahtijeva ovakva produkcija, teško je za očekivati da će zagrebačka kazališta u bliskoj budućnosti postaviti Fantoma na scenu, iako publike sasvim sigurno ne bi nedostajalo…
Komentari