Sedam mostova Newcastlea

Teško je pronaći grad koji može ponuditi vizuru kakvu pruža panorama Newcastlea na Tyneu. Njegovih sedam mostova, postupno građenih od osamnaestog stoljeća pa do današnjice, svojim gabaritima, zbijenošću te iznad svega raznolikošću izvedbe i namjene stvaraju uistinu poseban ugođaj. Ovo je kratak vodić kroz njihovu zanimljivu povijest i način na koji su uvijek karakteristično utjecali na vizuru ovog grada na sjeveroistoku Engleske, čak i mnogo prije nego što je stvorena konurbacija poznata pod današnjim imenom NewcastleGateshead.

Noćni pogled na najpoznatiji most Newcastlea, Millennium Bridge, sa strane Newcastlea prema Gatesheadu. (Foto: Ewan Panter, Creative Commons licenca)

Na samom istočnom rubu užeg središta grada Newcastlea, između Cattle Marketa na sjeveru i Dunstona na jugu, smješten je najzapadniji od sedam čuvenih mostova, trideset metara visok Redheugh Bridge. Njegova je prva inkarnacija za pješake i zaprežni promet otvorena 1. svibnja 1871., no već se koncem istog stoljeća uslijed razvoja urbane cjeline te pojave prvih motornih vozila ukazala potreba za intervencijama u izvedbi.

Daljnje su preinake implementirane početkom 1983., kada je Redheugh Bridge konačno dobio po dvije prometne trake u svakom pravcu, a njegova je izvorna čelična konstrukcija zamijenjena dvama pilonima koji nose vitke betonske lukove. Zbog specifičnog položaja te otvorenosti jakim udarima vjetra, promet je na ovom mostu često ograničen za autobuse i teretna vozila.

Most kralja Edwarda VII jedan je od dva mosta preko Tynea koji su namijenjeni isključivo željezničkom prometu. (Foto: Ian Britton, Creative Commons licenca, Freefoto.com)

Parni vlak na Mostu kralja Edwarda VII. u srpnju 1953. Ovaj je kralj otvorio taj most u srpnju 1906. i sam je zahtijevao da nosi ime po njemu - dotad su ga građani jednostavno nazivali "novim High Level" mostom, po uzoru na jedan od preostalih poznatih mostova Newcastlea kojim je prometovala željeznica.

Želježnički most King Edward VII Bridge, među djelatnicima British Raila poznat i kao KEB, dovršen je 1906., kako bi rasteretio prometno zagušenu prugu na mostu High Level, te da bi se izbjeglo vraćanje vlakova istim pravcem (središnja željeznička postaja, Central Station, smještena je na sjevernoj obali Tynea, između mostova KEB i High Level).

Prvotno je planirano da se ovaj objekt izvede u formi s jednim lukom i uporištima na obalama, no zbog problema skonfiguracijom terena, pristupilo se izgradnji mosta na trima kamenim pilonima (nosačima). Širina prometne trase (15,3 m) omogućuje funkcioniranje četiri usporedne pruge, ali je krajem prošlog stoljeća, nakon zatvaranja željezničkog depota u Greensfieldu, taj broj reduciran na tri. Ovaj je most uvršten na listu zaštićenih objekata, u kategoriji drugog stupnja (Grade Two).

Most kraljice Elizabete II. ukrašen je prije nekoliko godina atraktivnom LED rasvjetom. (Foto: © Sally Ann Norman i Mark Pinder)

Nešto istočnije od KEB-a leži još jedan most kraljevskog naziva, Queen Elizabeth II Bridge, među lokalnim stanovništvom poznat pod nazivom Metro Bridge. Ova 360 metara duga konstrukcija oslonjena je na dva pilona, relativno blizu obalama, međusobno udaljena 168 metara. Most je novijeg datuma – građen je između 1976. i 1980., a pušten je u promet koncem 1981. kao dio sustava lake željeznice Tyne and Wear Metro koja povezuje središnji dio Newcastlea sa zračnom lukom, te predgrađima poput South Shieldsa, Gatesheada i Sunderlanda.

Godine 2007. tvrtka Nexus, inače zadužena za održavanje sustava gradskog metroa, angažirala je umjetnika Nayana Kulkarnija na obnovi estetske percepcije ovog mosta. Tada je most prebojan u dvije plave nijanse, a uz rubove metalne konstrukcije postavljeno je 140 LED jedinica promjenjivih boja koje noću daju posebnu draž ovom objektu (tzv. Nocturne scheme).

Srednjovjekovni most preko rijeke Tyne izgorio je u požaru 16. studenog 1771. To nije prvi puta da je gorio most na ovom mjestu: izvorni most kojega su izgradili još Rimljani također je stradao u požaru 1248. a novi kameni nije dovršen sve do 1320.

Izgrađen imeđu 1846. i 1849., High Level Bridge je najstariji postojeći prijelaz na Tyneu, ali to nije njegov jedini superlativ – ovaj je most sa svojih 408 metara, od čega 156 iznad same rijeke ujedno i najduži. Njegovih šest kamenih pilona nosi masivnu metalnu konstrukciju sastavljenu od dvije etaže. Gornja razina, postavljena na visini od 36 metara iznad plimne crte Tynea izvorno je sadržavala tri željezničke pruge – jednu teretnu liniju, te po jednu putničku u pravcu sjevera odnosno juga. Izgradnjom King Edward VII Bridgea ovaj je most znatno rasterećen, te je i broj pruga reduciran na dvije putničke u sklopu East Coast Main Linea, koje su osamdesetih godina dvadesetog stoljeća dodatno elektrificirane.

High Level Bridge trenutačno je najstariji prijelaz preko Tynea; specifičan je po prometu koji se odvija na dvije razine. Nekoć su njime prometovali i tramvaji, a donja je razina prije nekoliko godina zatvorena za pješački i automobilski promet budući da se radi o zaštićenom primjerku viktorijanske arhitekture koji se teško može nositi s današnjim zahtjevima u pogledu povećanja prometa. (Foto: Ian Britton, Creative Commons licenca, Freefoto.com)

Fotografija mosta High Level, vjerojatno iz godina prije 1936. kada je obavljena jedna od rekonstrukcija ovog mosta.

Dvanaest metara niže na ovom mostu leži donja etaža, nekoć namjenjena pješačkom i cestovnom prometu, koja je jedno vrijeme udomljavala i linije gradskog tramvajskog sustava. Godine 2005. ova je razina zatvorena za sav promet i najvjerojatnije neće više biti korištena u te svrhe, pošto se viktorijanski High Level Bridge, u međuvremenu ionako proglašen spomenikom prve kategorije, ne može nositi s rastućim trendom korištenja motornih vozila. Sudbina gornje razine je upitna i ovisi o službenoj politici National Raila, no vjerojatno je da će u dogledno vrijeme linije biti izmještene na planirani zamjenski most.

Pokretni Swing Bridge sedamdesetih je godina devetnaestog stoljeća zamijenio stari georgijanski most koji je svojim niskim položajem priječio riječni promet uzvodno prema Dunstonu i Newburnu. Iz inženjerske radionice W. G. Armstronga proizašlo je elegantno i građanima prihvatljvo rješenje – novi je most i dalje ležao relativno nisko, a dovitljivom je izvedbom omogućeno zakretanje njegovog središnjeg dijela za devedeset stupnjeva, čime be rijeka praktički postajala plovna. Ovo je omogućeno hidrauličkim sustavom pogonjenim električnim vodenim pumpama, smještenim na duguljastom umjetnom gatu u sredini toka Tynea. Posebnu draž ovom mostu daje upravljačka prostorija nalik kupoli svjetionika, izdignuta iznad prometnog kolosjeka.

Pokretni most, Swing Bridge, može se zakrenuti za 90 stupnjeva kako bi omogućio nesmetano odvijanje riječnog prometa. Na ovoj je fotografiji prikazan upravo u tom položaju. (Foto: Ian Britton, Creative Commons licenca, Freefoto.com)

Mostovi Swing i High Level na fotografiji iz otprilike 1900. godine.

Stari Tyne Bridge nalazio se na mjestu gdje je danas zakretni most. Ova ilustracija potječe iz otprilike 1860. godine, a sam je most srušen 1868. i zamijenjen novim zakretnim jer ispod masivnih kamenih lukova nisu mogli proći sve veći i veći brodovi. Prije ovog mosta, na ovom se mjestu nalazio onaj srednjovjekovni.

U svojim najboljim vremenima, ovaj je most otvaran, odnosno zakretan i do petnaest puta dnevno – podaci iz 1924. bilježe zamalo 6000 otvaranja! Taj se broj vremenom smanjivao, tako da je 1950. prepolovljen na 3000, a tendencija pada se očituje i u novijim podacima; 900 otvaranja godine 1970., pa do svega 89 zakretanja u cijeloj 2002. Iako prividno “umirovljen”, ovaj nenapadni i elegantni most i dalje obavlja svoju funkciju, mada je skriven u sjeni mastodonata poput High Level Bridgea i možda najpoznatije gradske vinjete, Tyne Bridgea.

Ovaj potonji je relativno mlad u odnosu na svoje istočno položene srodnike, budući da je dovršen tek 1928. Ipak, riječ je o ključnoj cestovnoj poveznici sjeverne i južne obale Tynea, odnosno Newcastlea i Gatesheada, Štoviše, nakon zatvaranja donje razine High Level Bridgea, ovaj most – uz Redheugh i u tu svrhu rijetko korišteni Swing Bridge te Tyne Tunnel, tunel ispod rijeke – predstavlja jedini način da se rijeka prijeđe automobilom.

Tyne Bridge zapravo je jedan od novijih mostova koji spajaju Newcastle i Gateshead - otvoren je 1928. Njegove konture pomalo podsjećaju na Harbour Bridge u australskom Sydneyju. (Foto: Ian Britton, Creative Commons licenca, Freefoto.com)

Fotografija iz ožujka 1928: izgradnja mosta Tyne Bridge. U tom trenutku most je bio u izgradnji već četiri godine, a otvorio ga je u listopadu 1928. kralj George V.

Iako idejna izvedba Tyne Bridgea nije unikatna (projektanti Mott, Hay i Anderson su ga modelirali prema njujorškom Hell Gate Bridgeu, a njegove konture poprilično podsjećaju i na Harbour Bridge u Sydneyju), ovaj je most kroz svega nekoliko godina praktički postao najpoznatiji gradski simbol. Ovo je ujedno i jedini gradski most koji svoje uporište nema u riječnom koritu, pošto je izveden u visećoj formi sa uporištima lukova u četiri glomazna pilona, po dva na svakoj obali.

Njegova mikrolokacija nije slučajno odabrana – na tom se mjestu nalazio najstariji prijelaz preko Tynea, rimski Pons Aeluis kao i njegova dva kamena sljednika iz 1270., odnosno 1781., a današnji je lučni most dugo vremena bio dio državne ceste A1, vjerojatno najbitnije britanske transverzale u pravcu jug – sjever, koja započinje nekoliko metara od granica londonskog Cityja, a završava u Edinburghu. Tek s dovršenjem tunela ispod rijeke Tyne (1967.) prometne trake ovog mosta postaju cesta A167, no birokratska numeracija nije umanjila njegov značaj!

Najnoviji most koji spaja Newcastle i Gateshead, impresivni Millennium Bridge, ubrzo je postao jedna od najprepoznatljivijih vizura ove konurbacije. Na ovoj je fotografiji prikazan u nagnutom položaju u kojem omogućava prolaz plovila prema gornjim dijelovima toka rijeke Tyne.

Najzapadniji i najmlađi most u Newcastleu jest modernističko zdanje otvoreno koncem dvadesetog stoljeća, u sklopu milenijskih proslava. Gateshead Millennium Bridge je armiranobetonska blago zakrivljena konstrukcija dodatno ukrašena lučnim betonskim svodom tako da pomalo podsjeća na glazgovski Clyde Arc Bridge. Slično Swing Bridgeu, i Gateshead Millennium je pokretna struktura čiji se središnji dio može zakretati kako bi propustio plovila ka gornjim djelovima Tynea, no ovdje se taj složeni postupak vrši nešto sofisticiranijom metodom – šest snažnih elektromotora (55 kW svaki) pogone hidraulične ‘ovnove’ koji zakreću most za 40 stupnjeva, čime se omogućuje promet plovilima do 25 metara visine u vrijeme plime.

U razdobljima kada je vodeni prolaz otvoren, noseći se luk razdvaja na dva dijela što ovom mostu daje dodatnu zanimljivu vizualnu komponentu. Očekivano, prijelaz je dozvoljen isključivo pješacima i biciklistima, tako da se čitav koncept odlično uklapa u vizuru obližnjih šetnica izgrađenih na obalama rijeke gdje su donedavno trunula neugledna skladišta.

Današnji Redheugh Bridge. Most čelične konstrukcije u osamdesetim je godinama zamijenjen mostom s betonskim pilonima te je izgrađen tako da ima četiri prometne trake, ali odvijanje prometa na njemu ipak često ograničava jak vjetar. Novi Redheugh Bridge otvorila je 1984. princeza Diana. (Foto: Ian Britton, Creative Commons licenca, Freefoto.com)

Stari most Redheugh, na fotografiji iz otprilike 1904. To je bio drugi most na ovoj lokaciji, a izgrađen je 1871. Ovaj čelični most srušen je 1983. i 1984. kako bi na njegovom mjestu mogao biti podignut novi, suvremene betonske konstrukcije.

I za kraj, jedna zanimljivost. Godine 1969. je londonski progresivni rock sastav The Nice, predvođen legendarnim klavijaturistom Keithom Emersonom te rođenim ‘geordijem’ Lee Jacksonom, snimio petnaestominutnu kompoziciju nazvanu Five Bridges Suite, koja, pogađate, govori upravo o ovim mostovima (uz izuzetak mostova Metro i Gateshead Millenniuma). Bila je to prva uspješna simbioza zvuka rock sastava i simfonijskog orkestra, spoj starog i novog, tradicionalnog i modernističkog, a upravo je takva i vizura mostova nad rijekom Tyne u Newcastleu!