Dogodilo se to na današnji dan: 11. prosinca 1936. britanski kralj Edward VIII. napustio je svoje prijestolje kako bi se mogao oženiti Amerikankom Wallis Simpson. Konačna je odluka donesena dan ranije ali prije točno 75 godina Edward se obratio svojem narodu iz dvorca u Windsoru: bilo je to prvo radijsko obraćanje nekog kralja u povijesti, a ono se još i danas smatra jednim od najvrijednijih radijskih snimaka. Edwardova je abdikacija, nesumnjivo, promijenila i tijek povijesti: na britanskom ga je prijestolju naslijedio njegov brat, George VI., otac današnje kraljice Elizabete II. Priča o Edwardu i Wallis Simpson ipak nije posve romantična kao što na prvi pogled izgleda: te 1936. oni su u Britaniji prouzročili duboku ustavnu krizu, a njihovo koketiranje s podrškom nacističkoj Njemačkoj i Hitlerovom režimu baca i jednu mnogo mračniju sjenu na ovog nikad previše omiljenog, nesuđenog britanskog kralja koji je ostatak svog života proveo u egzilu.
U tom trenutku već bivši kralj Edward VIII. za mikrofonom prije emitiranja njegovog radijskog obraćanja, 11. prosinca 1936. Kralj je službeno abdicirao dan ranije, a ovo prvo kraljevsko obraćanje radiom ikad emitirano je iz dvorca u Windsoru. Da nije bilo ažurnih BBC-ovih tehničara koji su prekršili zabranu snimanja te BBC-ovih arhivista koji su snimku sačuvali tome unatoč, danas više ne bismo mogli poslušati ovaj 75 godina star govor.
325 dana, od 20. siječnja do 11. prosinca 1936. – toliko je trajala vladavina Edwarda VIII., jedna od najkraćih u britanskoj povijesti (neslavni rekord drži, naravno, nesuđena kraljica Jane Grey sa samo 9 dana na engleskom prijestolju). Zbog kratkoće vladavine jedan je od rijetkih britanskih kraljeva u povijesti koji nije okrunjen u Westminsterskoj opatiji u Londonu na čuvenoj krunidbenoj stolici: abdicirao je prije no što je krunidba uopće mogla biti isplanirana i provedena. Razlog svemu tome? Amerikanka Wallis Simpson i Edwardova želja da se oženi upravo njome. Te je 1936. Ujedinjeno Kraljevstvo tako imalo čak tri kralja u jednoj godini (George V., Edward VIII. i George VI.), a dok se Europa suočavala s rastućom opasnošću u vidu nacističke Njemačke, otočni su se političari morali “zabavljati” ustavnom krizom koju je prouzročila Edwardova želja da oženi spomenutu Amerikanku. Jedan od najvažnijih kraljevskih brakova u britanskoj povijesti doveo je tako do ozbiljnih političkih problema koji su gotovo cijelu godinu preokupirali britansku javnost…
Kada se jedan kralj po prvi puta u povijesti obratio javnosti putem radija, u potpunosti shvaćajući važnost tog novog medija, posve je iznenadio slušatelje koji nisu očekivali taj potez: većina slušatelja i javnosti sve do nekoliko tjedana ranije uopće nije znala za vezu Edwarda i Wallis. Kada se 11. prosinca 1936. Edward VIII. oglasio u eteru, poručio je britanskim građanima da je nekoliko sati ranije abdicirao te da je njihov novi kralj njegov mlađi brat, dotadašnji princ Albert, koji će se kasnije odlučiti za kraljevsko ime George VI u spomen na svojeg oca. Sama bi vam priča mogla biti poznata već i ukoliko ste početkom ove godine gledali veliki filmski hit, “Kraljev govor”, u središtu čije priče je upravo Albert koji nikada nije bio pripreman za kraljevsku ulogu jer se takvo što od njega nije ni očekivalo. Edward VIII. bio je onaj koji se pripremao za ulogu kralja; ne Albert.
Edwardov govor 11. prosinca 1936. nije bio samo prvo kraljevsko obraćanje preko radija ikad, već se smatra i jednim od najvažnijih političkih obraćanja u Britaniji u 20. stoljeću i jednom od povijesno najvrijednijih radijskih snimki. Da su se tehničari BBC-a pridržavali naredbi koje su prethodno dobili iz kraljevske kuće i britanske vlade, ovaj govor danas, 75 godina kasnije, više ne bismo niti mogli poslušati jer je snimanje ovog obraćanja, naime, izrijekom bilo zabranjeno. Čak su i arhivisti zaposleni u BBC-ovim arhivama godinama poricali postojanje ove snimke! Edward VIII. bio je itekako svjestan snage novog medija kakav je u to doba bio radio pa je i u tjednima ranije predlagao britanskoj vladi da se osobno obrati građanima; međutim, stvari nisu baš bile tako jednostavne jer je prva verzija njegovog mogućeg obraćanja također smatrana neustavnim potezom koji bi samo produbio krizu koja je nastala zbog njegove želje da oženi Wallis te mu stoga nije dopušteno da se obrati javnosti prije nego što bude pronađeno rješenje problema.
Britanska vlada, na čijem je čelu tada bio premijer Stanley Baldwin, nije podržavala ideju o mogućem braku Edwarda VIII. s Wallis Simpson, a kako vlada zastupa sam narod, bilo kakvo obraćanje kralja direktno narodu u kojemu bi kralj tražio podršku – a protiv vlastite vlade – ne bi tada samo produbilo već postojeću ustavnu krizu već bi predstavljalo i politički potez jednog monarha bez presedana u novijoj britanskoj povijesti. Po nepisanom britanskom ustavu monarh, naime, mora biti politički neutralan, a u slučaju obraćanja javnosti čini to tek po odobrenju i u skladu s odlukama vlade; da je Edwardu VIII. odobreno njegovo ranije obraćanje putem radijskih valova u kojem bi se svojim mišljenjem suprotstavio vladi, i više je nego očit politički problem koji bi time bio stvoren. Baldwin je kralja u nekoliko navrata upozorio da će cijela vlada podnijeti ostavku ukoliko oženi Wallis Simpson ili se odluči za radijsko obraćanje takvog sadržaja.
Problema, dakako, ne bi niti bilo da Wallis Simpson već nije bila dvaput razvedena u trenutku kada se kralj poželio oženiti njome; te 1936. godine čekala je da bude finaliziran njezin drugi razvod u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi se mogla udati za Edwarda. U slučaju jednog kralja, takvom je situacijom prouzročen čitav niz problema koji su se uistinu mogli smatrati ustavnom krizom budući da institucija britanskog monarha ujedinjuje i upravljanje Anglikanskom crkvom. Kralj Edward VIII. želio je oženiti dvaput razvedenu ženu, no crkva – kojoj je, pravo gledano, on bio na čelu – nije mogla podržati takav korak. Engleska crkva dopuštala bi takvo što monarhu samo u slučaju da je njegova buduća supruga bila udovica, a niti britanski parlament pa samim time niti vlada nisu mogli odobriti ženidbu kralja razvedenom ženom čiji su raniji muževi još uvijek bili živi. Edward se tako našao suočen s britanskom tradicijom, političkim establišmentom i kontradiktornim mišljenjem građana: niži su, radnički slojevi uglavnom podržavali ideju njegove ženidbe s Wallis, ali srednji građanski sloj, plemstvo i političari bili su apsolutno protiv. Baš kao i crkva čiji je poglavar, u konačnici, bio on sam.
Britanija odavno nije vidjela tako kompleksan slučaj vezan uz kraljevske brakove i razvode: koplja se na kraljevskom dvoru nisu tako lomila oko kraljevih ljubavnih zapleta vjerojatno još od vremena kada je Henry VIII. tražio način kako da se “riješi” svoje prve supruge, Katarine Aragonske, i oženi Anne Boleyn (što je za posljedicu imalo potpuni raskid veza s Rimom i Katoličkom crkvom, osamostaljenje anglikanske crkve i ustoličenje britanskog monarha i kao vodeće osobe crkve u Engleskoj). Neki su britanski političari, poput Winstona Churchilla koji se tada nalazio u oporbi, zagovarali taktiku odugovlačenja odnosno postupnog rješavanja problema, nadajući se da će se Edward VIII. jednostavno odljubiti i odustati od braka sa Simpsonovom. Međutim, premijeru Baldwinu nije bilo do daljnjeg otezanja stvari, tim više što se nije činilo da Edward VIII. odustaje od svojeg nauma.
Vjenčanje vojvode i vojvotkinje od Windsora, Edwarda i Wallis Simpson, održano je sljedeće godine, 1937. Ostatak života Edward i Wallis proveli su u inozemstvu, uglavnom u Francuskoj i na Bahamima gdje je Edward bio kraljev izaslanik i guverner tijekom Drugog svjetskog rata.
Budući da Edward VIII. nije želio odustati od svoje namjere da oženi ženu koju voli (što bi samo po sebi predstavljalo dobru podlogu za niz romantičnih priča da nije, eto, bilo već spomenute ustavne krize i političkog problema), na stolu su se našla tri moguća rješenja:
- Dopustiti brak Edwarda VIII. i Wallis Simpson. Za britanski parlament, vladu i ckrvu to nije dolazilo u obzir. Iz većine britanskih prekomorskih teritorija, dijelova Commonwealtha, također su dolazili signali da njihove vlade neće odobriti takav slijed događaja. Valja znati da bi Wallis ovime službeno postala britanskom kraljicom, što je s obzirom na njezin background, jednostavno, bilo nešto što niti javnost niti politički establišment nisu bili spremni progutati. Ustavni stručnjaci također su se hvatali za glavu.
- Dopustiti brak, ali tako da Wallis ne bude kraljica (tzv. morganatski brak). Kralju bi bilo dopušteno da oženi Wallis Simpson, no ona se službeno ne bi mogla smatrati kraljicom niti bi ponijela tu titulu; umjesto toga, dobila bi neku drugu počasnu titulu, primjericu onu vojvotkinje. Njihovi eventualni potomci također ne bi bili uključeni u kraljevsku liniju nasljeđivanja, odnosno loza koja potječe od Edwarda VIII. ne bi imala pravo naslijediti britansko prijestolje. To bi bio takozvani morganatski brak – brak između osoba nejednakog statusa u kojem osoba nižeg statusa i potomci iz tog braka ne nasljeđuju titule i status osobe s višim društvenim statusom – ali Ujedinjeno Kraljevstvo, Velika Britanija i Engleska dotad u svojoj dugačkoj povijesti nikada nisu bili suočeni s takvom mogućnošću.
Sam kralj nadao se da će dobiti podršku od vlade – ali prije svega i od naroda – za ovaj svoj plan, stoga je i toliko želio radijsko obraćanje kojim bi pokušao pridobiti stanovništvo za ovakvo rješenje, no podrška koju je ova opcija dobila u političkoj javnosti Velike Britanije i Commonwealtha bila je tek djelomična. Nekim bi vladama i političarima to bilo prihvatljivo rješenje, ali ona najvažnija – britanska vlada – nije ga bila spremna podržati. Britanska vlada uložila je veto na već napisan govor kojim je kralj predlagao morganatski brak, spriječivši time produbljivanje krize i sukoba između parlamenta i vlade s jedne, te kralja s druge strane. - Abdikacija. Kraljevo abdiciranje, dakle napuštanje prijestolja u potpunosti, bilo je svakako “najčistije” rješenje. Nakon što više ne bude kralj, Edward bi se mogao slobodno oženiti kime god želi.
Budući da su sve opcije osim ove posljednje sa sobom nosile čitav niz problema – uz nastavak ustavne krize u prvom slučaju i upitnu podršku svih zemalja Commonwealtha u drugom slučaju, a naročito bez mogućnosti da britanska vlada ili crkva ikada podrže takav brak – Edward VIII. potpisao je 10. prosinca 1936. u Surreyu pismo kojim neopozivo abdicira. Kao jedan od svjedoka na tom je pismu potpisan njegov brat Albert, budući kralj George VI., otac današnje kraljice Elizabete II., a preostali su potpisnici Edwardova braća Henry i George.
Pismo kojim Edward VIII. neopozivo abdicira na britansko prijestolje. Dokument je potpisan 10. prosinca 1936. u Fort Belvedereu u Surreyu. Jedan od potpisanih svjedoka je i Albert koji je ovim činom postao novi britanski kralj, George VI.
Nakon napuštanja britanskog prijestolja, Edward i Wallis Simpson dobili su titule vojvode i vojvotkinje od Windsora te su ostatak života proveli živjevši u egzilu, uglavnom u Francuskoj. Edward je svoj život financirao rentom koju mu je brat, George VI., dodijelio, te novcem koji je stekao prodavši mu posjede u Balmoralu i Sandringhamu (te dvije kraljevske rezidencije, naime, nisu službeno vlasništvo monarhije i britanske krune već su oduvijek bile u privatnom vlasništvu kraljevske obitelji – u ovom slučaju od oca, Georgea V., naslijedio ih je upravo Edward).
Drugi je svjetski rat Edward proveo na Bahamima kao guverner tog otočja, odajući povremeno svojim izjavama simpatije prema Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj. Jednom je novinaru, navodno, rekao da bi “bilo tragično kada bi Hitler bio svrgnut”, a niti Wallis Simpson nije bila imuna od takvih izjava; poslije rata u intervjuima je objašnjavao kako se nadao da će Njemačka riješiti problem komunističke prijetnje s istoka, za dobrobit cijele Europe. Neki povjesničari čak tvrde da je Hitler planirao ponovno ustoličiti Edwarda na britanskom prijestolju uspije li osvojiti otok i pretvoriti Veliku Britaniju u fašističku zemlju pod svojom čizmom.
Što zbog prouzročene ustavne krize a što zbog katkada prilično otvorenih simpatija prema Hitlerovom režimu, ovaj nesuđeni kraljevski par nikada nije stekao veliku popularnost i visoku razinu podrške u samoj Velikoj Britaniji. Teoretičari zavjera i danas se još uvijek zabavljaju razmišljanjem o tome je li cijela priča oko abdiciranja bila iskonstruirana kako bi se kralja s radikalnim političkim stavovima i neskrivenim simpatijama prema nacizmu sklonilo s britanskog prijestolja, ali nikakvih konkretnih dokaza u prilog toj mogućoj zavjeri zapravo nema.
Iz današnje je perspektive možda pomalo teško shvatiti zašto bi kraljeva ženidba dvaput razvedenom ženom predstavljala takav problem – što bi danas moglo “hraniti” te teorije zavjere koje govore o prisilnom odlasku s prijestolja – ali osjećaji britanskog naroda 1936. bili su prilično snažni i jasno definirani kada se govorilo o ovom pitanju. Unatoč tome, mogli bismo reći kako je Edwardov pokušaj da oženi ženu iz drugog društvenog sloja, koja evidentno nije bila kraljevske krvi, bio svojevrsni početak modernizacije britanske monarhije: premda nije prošlo posve bez otpora, vjenčanje princa Charlesa i Camille Parker Bowles 2005. podsjetilo je na ovaj slučaj iz 1936. budući da je i Camilla iza sebe već imala jedan brak, te je i njezin prethodni suprug bio živ.
S druge strane Atlantika Wallis Simpson bila je prilično popularna: magazin Time proglasio ju je ženom godine za 1936. Bilo je to ujedno prvi puta da je Time imao ženu godine, umjesto muškarca godine. Na slici je naslovnica Timea iz siječnja 1937., dakle mjesec dana nakon abdikacije kralja.
Vojvoda Edward umro je 1972. dok je Wallis Simpson poživjela do 1986. Oboje su pokopani na kraljevskom groblju u Windsoru.
Uzgred, Edward VIII. i Wallis Simpson bili su prvi i zasad jedini britanski kraljevki par (dobro – napola kraljevski i napola britanski par!) koji je posjetio Hrvatsku. Boravili su te daleke i politički vruće 1936. na Rabu, nakon čega je znatno porastao turistički rejting ovog otoka. Tog kolovoza vlasti na Rabu dopustile su kralju Edwardu VIII. i Wallis Simpson da se goli okupaju u zaljevu Kandalora, čime je i započeo razvoj nudističkog turizma na ovom kvarnerskom otoku. Hrvatski mjuzikl “Kralj je gol” koji je bio izvođen u zagrebačkom kazalištu “Komedija” (1994.) svoju inspiraciju nalazi baš u ovoj priči o dolasku Edwarda i Wallis na Rab.
Na kraju ove priče, mnogi će možda postaviti hipotetsko pitanje bi li Elizabeta II. danas bila britanska kraljica da Edward VIII. nije abdicirao? Odgovor je, kako se povijest razvijala – da, ali to se u vrijeme Edwarda VIII. nije, naravno, moglo predvidjeti. Kako on u konačnici nije imao djece, Elizabeta II. ponovno bi naslijedila britansko prijestolje, ali na njega ne bi došla 1952. već 1972., nakon Edwardove smrti, budući da je u tom trenutku njezin otac Albert bio mrtav (a niti on tako ne bi postao kraljem). No, da je Edward VIII. ostao na prijestolju sasvim sigurno pobrinuo bi se i da dobije zakonitog nasljednika pa bi i kraljevska linija nasljeđivanja najvjerojatnije u potpunosti zaobišla Elizabetu.
Komentari