VelikaBritanija.net zaključila je 2011. s ukupno 560 članaka online, od čega su 192 napisana tijekom prošle godine. Godinu su ujedno obilježila i dva najposjećenija dana dosad: apsolutni rekord u posjećenosti ovim stranicama srušen je 29. travnja – dakako, zbog kraljevskog vjenčanja – dok je nakon tih nekoliko dana najvećeg interesa za Williama i Catherine sljedeći najposjećeniji dan bio onaj kada je emitirana posljednja epizoda druge sezone “Tudora” u čijoj je samoj završnici pogubljena Anne Boleyn. Evo stoga pregleda što se ovdje najviše čitalo u 2011. te možda skromnih, ali meni vrlo značajnih statistika posjećenosti…

Fotografija bez posebne veze s člankom: Hever Castle u Kentu, dvorac u kojem je odrastala Anne Boleyn, mjesto je koje bih svakako volio posjetiti. U 2011. turistička organizacija VisitBritain promovirala ga je i u svojoj novoj seriji spotova; kliknite na fotografiju za članak i video u kojemu Judi Dench posjetitelje poziva u ovaj dvorac. (Foto: © Visit Britain Images)

VelikaBritanija.net online je sada već gotovo dvije i pol godine; i dalje nastaje uglavnom isključivo u slobodno vrijeme, često nakon napornog dana na poslu, te me tim više vesele sljedeći statistički podaci koji pokazuju posjećenost ovih stranica u 2011. Možda su oni skromni u usporedbi s mnogim drugim webovima, pa čak i nekima od posjećenijih blogova u Hrvatskoj, no s druge strane pokazuju da trud koji je uložen u pisanje svih ovih članaka nikako nije bio uzaludan. Zahvaljujući ovom webu već sam upoznao mnoge drage i zanimljive ljude pa ako ga je sada već pomalo davne 2009. vrijedilo “dizati” zbog ičega – vrijedilo je zbog toga!

Mnogo toga o motivaciji koja stoji iza ovih stranica rekao sam u osvrtu na 2010., u inicijalnom članku dobrodošlice, te u članku povodom osvajanja Vidijeve nagrade za najbolji blog u 2010., pa stoga već rečeno neću previše ponavljati; svjestan sam toga da neke stvari koje sam najavio prošle godine u pogledu nove vrste sadržaja i fokusiranja na određene teme još uvijek nisam uspio u potpunosti realizirati, no ideje svakako nisu zaboravljene. I dalje postoji dokument s dvjestotinjak, tristotinjak tema o kojima smatram da bi trebalo napisati članke. Možda tako u sljedećim retcima pronađete pokoju zanimljivu informaciju o ovom webu i tome kako je to raditi na nečemu ovakvom iz čistog hobija, iako moram priznati kako ovu javnu godišnju inventuru provodim ponajprije zbog sebe.

VelikaBritanija.net u 2011. kroz brojke

U brojkama, 2011. je na ovom webu izgledala ovako: tijekom 107 tisuća posjeta ovom webu pročitano je ukupno nešto više od 250 tisuća članaka, što znači da je prosječni posjetitelj pročitao 2,35 stranice tijekom jedne posjete. (Mogao bih povući paralelu s magazinom čiji sam bivši glavni urednik: ukupna godišnja naklada kretala se negdje između te dvije spomenute brojke!) Prosječno je vrijeme boravka ovdje bilo gotovo 3 minute, što u razmjerima weba i nije toliko malo, ali pritom i odražava činjenicu da je postojećih 560 članaka uistinu kombinacija onih koji se mogu nabrzinu pročitati za pola minute kao i onih kojima je zbog kompleksnosti teme potrebno posvetiti neko dulje vrijeme.

Podatak o dvije do tri pročitane stranice po jednom posjetu zapravo potvrđuje da mnogi čitatelji, čak i ukoliko dođu potražiti neku točno određenu informaciju, usput pročitaju još ponešto. To je bila i jedna od inicijalnih zamisli koje su me potaknule na stvaranje ovog weba: informacije turističkog karaktera možda jesu najtraženije na prvi pogled ali to je ujedno i prilika da se pruži pokoja dodatna informacija o britanskoj kulturi ili povijesti, možda čak i nešto što posjetitelj nije očekivao da će ovdje pronaći ili saznati. Tako je zanimljivo da se u 2011., od svih kategorija, osim po onoj “Putovanja” najviše “klikalo” po kategoriji “Povijest”.

Statistika Google Analyticsa za ovaj web za 2011. godinu: 72 posto posjetitelja ovdje je bilo prvi put, a "špica" krajem travnja 2011. zasad je najposjećeniji dan na ovom webu ikad.

Statistika samog WordPressa prebrojala je pak 210 tisuća pročitanih članaka u prošloj godini te ih pritom simpatično uspoređuje s brojem posjetitelja koji bi u 9 dana prošli kroz čuveni pariški muzej Louvre (usporedba, dakako, ne drži posve vodu, budući da miješa broj pročitanih članaka i broj posjetitelja). Meni bi, dakako, ipak mnogo bolje “legla” usporedba s nekim od britanskih muzeja pa sam tako sam izračunao da bi ovaj broj posjetitelja prošao kroz British Museum u 17 dana.

Statistika o posjećenosti koju je generirao i simpatično prezentirao sam WordPress, precizno i točno identificirajući najčitanije članke. Broj napisanih članaka je, doduše, netočan, baš kao i broj ukupnih članaka, što vjerojatno ima veze s velikom promjenom na sustavu za statistiku u posljednjem tromjesečju 2011.

Najtraženiji termini koji su vas u 2011. dovodili na ovaj web bili su: "serija Tudori", "kraljevsko vjenčanje", "Velika Britanija"...

Većina posjetitelja na ove stranice dolazi iz Hrvatske, a nakon nje slijede Bosna i Hercegovina te Srbija.

Koliko se zapravo isplatilo napisati cijelu seriju od dvadesetak članaka o vjenčanju vojvode i vojvotkinje od Cambridgea u tjednima koji su prethodili vjenčanju možda najbolje pokazuje podatak da se u tim danima VelikaBritanija.net za upit “kraljevsko vjenčanje” na Googleu izborila za drugo mjesto, odmah nakon stranica Večernjeg lista! Stranice Slobodne Dalmacije ili, primjerice, Nove TV slijedile su tek na nižim mjestima…

VelikaBritanija.net bila je pozicionirana na 2. mjestu za upit "kraljevsko vjenčanje" na dan samog vjenčanja, 29. travnja 2011. Prvu je poziciju držao Večernji list.

S tehničke strane, moram napomenuti da je početkom prosinca VelikaBritanija.net preseljena na novi hosting (Plus, uz najtopliju preporuku!), čime su eliminirana neka od tehničkih ograničenja koja su postojala na starom serveru te i sam mogu mirnije spavati znajući da će neke buduće nadogradnje ovog weba – kako one koncepcijske tako i one tehničke naravi – sada biti posve izvedive.

Zahvale

Premda i dalje sam pišem većinu članaka, vrlo su mi dragocjeni kreativni doprinosi ostalih autora koji pronalaze dovoljno vremena i volje kako bi s velikim entuzijazmom napisali članke o njima dragim i zanimljivim temama. Tu je, dakako, ponajprije Vjeran Stojanac koji je i u 2011. bio izuzetno plodan autor, a Igor Crnojevac i Sienna Ana Belić u 2011. napisali su ovdje i svoje prve članke. Nadam se da ću ih jednom ponovno moći “ugostiti” kao autore, tim više što Igor voli pisati o sportu, dok Ana na svom blogu prati modu – a deficit obje vrste sadržaja ovdje je i više nego očit!

Marijan Bosnar također je dao značajan doprinos ovim stranicama pišući u proteklim mjesecima o temama koje vrlo dobro poznaje – kazalištu i mjuziklima karakterističnima za londonski West End. Iskrenu zahvalu dužan sam i ostalim autorima koji su tijekom protekle dvije i pol godine postojanja ovog weba napisali svoje članke, kao što su Ana Đorđević, Vlatko Jurić-Kokić i Gordan Struić. Svi su oni našli dovoljno vremena – unatoč svojim zahtjevnim svakodnevnim poslovima i brojnim obavezama – kako bi s čitateljima podijelili neku temu koja je prirasla njihovim srcima. Novi su autori, također, uvijek dobrodošli: imate li nešto što biste voljeli podijeliti s posjetiteljima ovog weba, a da to pritom može ispuniti određene minimalne uredničke kriterije, slobodno nam se javite!

Od tvrtki i organizacija s kojima je bilo lijepo surađivati u 2011., moram svakako ponajprije zahvaliti Britanskom veleposlanstvu u Zagrebu za njihovu podršku, kao i tvrtkama poput Naklade Ljevak i Frakture koje bi se uvijek odazvale molbama za recenzijama knjiga ili pak Continental Filmu i Blitz Cinestaru koje često “maltretiram” upitima za press materijale pojedinih filmova.

Pišući članke vezane uz neke povijesne veze Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva, početkom 2011. također sam kontaktirao sa Zavičajnim muzejom “Stjepan Gruber” u Županji (zbog članka o tome kako su nogomet i tenis zapravo došli u Hrvatsku) te arhivom Državne ergele lipicanaca u Đakovu (zbog prisjećanja na dan kada je kraljica Elizabeta II. posjetila Hrvatsku). I mnoge druge tvrtke spremno bi izašle ususret kada bi mi bile potrebne neke informacije ili fotografije, poput Brodarskog instituta kada sam zatražio materijale o hrvatskom katamaranu koji će uskoro zaploviti Temzom. Britanska turistička organizacija VisitBritain kao i britanski muzeji koje povremeno kontaktiram tražeći dodatne informacije o njihovim projektima također su uvijek bili vrlo susretljivi.

Britansko-hrvatsko društvo u Londonu također je nepresušan izvor informacija te njegovi članovi mnogo rade na promociji Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu; nadam se da ću u bližoj budućnosti imati prilike više pisati o njihovim aktivnostima, uključujući i neke od zanimljivih projekata koje planiraju provoditi u Britaniji kako bi Hrvatsku još više približili Britancima, a povom skorog ulaska naše zemlje u Europsku uniju.

Volio bih da mogu reći kako imam dobru suradnju i s British Councilom u Zagrebu, no ova je organizacija, čini se, ponajprije orijentirana ka profesorima engleskog jezika i provođenju testova te sam sve skloniji zaključku da ne prepoznaje vrijednost projekata poput ovoga (pri čemu si, možda, malo previše laskam kako ovaj web ima neku posebnu vrijednost izvan domene moje osobne zabave, zadovoljstva, ljubavi i opuštanja). Potpuna promjena strategije British Councila u proteklim je godinama imala za posljedicu to da čak i prilično nezainteresirani promatrač sada može uvidjeti kako je od tri velike europske nacionalne organizacije koje bi trebale promicati kulturu svojih matičnih zemalja u zemljama gdje gostuju – a među kojima su još i Alliance française te Goethe Institut - upravo British Council ponajmanje aktivan i vidljiv javnosti. Jer, dok ostale organizacije poput spomenutih šire svoju mrežu po pojedinim zemljama, British Council je uglavnom ukinuo svoje nekad bogate knjižnice i multimedijske zbirke u Europi (uključujući i onu u Zagrebu), otvorivši ih međutim u nizu bliskoistočnih i dalekoistočnih zemalja. Istini za volju, zagrebačka je zbirka raseljena po trima gradskim knjižnicama, ali to više nije – to. Goethe Institut, primjerice, organizira čak i kulturna zbivanja u Zagrebu koja nemaju baš nikakve veze s Njemačkom.

Sada već pokojni britanski povjesničar Charles Arnold-Baker rekao je prije nekoliko godina o British Councilu kako je “ta cijela politika posve pogrešna od vrha do dna: British Council ide nekamo gdje ne može uspjeti, a zanemaruje svoje europske prijatelje koji nam žele dobro; ne znam međutim tko će uopće čitati naše knjige u Bagdadu ili Bejrutu osim onih malobrojnih koji su nam ionako već naklonjeni“. Nemam što drugo reći osim da mi je izuzetno žao što British Council ide smjerom od kojega tek rijetki (izvan obrazovne zajednice, uključujući tu i potencijalne stipendiste) sada mogu imati neposredne koristi. Nažalost, imam dojam da ova organizacija, barem u našoj regiji, ne ispunjava baš najbolje cilj zbog kojega je osnovana, premda sam u konačnici oko toga već poprilično ravnodušan budući da članke na ovom webu ne pišem niti zbog njih niti zbog bilo koje druge institucije.

Najčitaniji članci u 2011. - posve predvidljivo - kombinacija su Tudora, kraljevskog vjenčanja i članaka sa savjetima za boravak u Londonu. Barem tako kaže WordPressova statistika - i pritom ne griješi u odnosu na Google Analytics...

Najčitaniji članci u 2011.

VelikaBritanija.net prošlu je godinu završila s ukupno 560 članaka online, od čega su 192 bila napisana i objavljena tijekom 2011. Naravno, nisu svi u “ravnopravnoj” poziciji kada se prati čitanost budući da i neki članci iz 2009. uspijevaju ostati u samom vrhu čitanosti a i prva je polovica godine zbog spomenute televizijske serije i velikog spektakla kakvo je bilo kraljevsko vjenčanje ipak bila ponešto tematski “zahvalnija” za pisanje povezanih članaka.

Ipak, kada se pogleda statistika cijele godine, u 2011. na ovim su se stranicama najviše čitali sljedeći članci:

• Vodič kroz likove “Tudora”: Početkom 2011., TV serija “Tudori” emitirala se na Doma TV, a članci s pregledom i povijesnom pozadinom likova prve i druge sezone, kao i općeniti članak kojim se cijela serija najavljuje, bili su i na godišnjoj razini ukupno najčitaniji članci! Najviše je posjeta ostvario članak s najavom i recenzijom serije, nakon kojeg odmah slijedi onaj o likovima prve sezone. Nažalost, Doma TV, premda je najavila, zasad nije nastavila s emitiranjem treće i četvrte sezone, stoga daljnje članke o ovoj seriji (još!) nisam napisao.
• Jeftini London: Ovaj članak sa savjetima što se u Londonu može posjetiti a da pritom bude jeftino ili besplatno uvijek je u vrhu čitanosti – iako je napisan još 2010. Međutim, velikih potreba za nadopunama ovog članka trenutačno nema, premda razmišljam o laganom updateu i pisanju nove verzije s još par savjeta.
• Gdje gledati kraljevsko vjenčanje, pitali su se mnogi u danima prije 29. travnja. Stoga je i ovaj članak, koji danas naravno više nije relevantan, završio u samom vrhu po čitanosti.
• Misija: hotel u Londonu, Londonske zračne luke i Kako koristiti Oyster Card članci su koji su uvijek u vrhu po vašem interesu pa je tako bilo u tijekom 2011.; to, naravno, nimalo ne čudi, jer dobivam i mnoge upite mailom te u komentarima oko toga kako boravak u Londonu učiniti logistički ugodnijim i povoljnijim – što sve ima ponajviše veze upravo sa smještajem i prijevozom.
• Plan kraljevskog vjenčanja i Fotografije kraljevskog para dva su članka koja odmah potom slijede na ljestvici najčitanijih. Prvi danas više nije relevantan – vjerojatno je zanimao one koji su se tih dana nalazili u Londonu ili su pak željeli planirati praćenje vjenčanja putem televizije – dok drugi sadrži službene fotografije kraljevskog para te mi se po trenutačnim statistikama i čini da je i dalje predmet čestih potraga Googleom.
• Kratko i jasno: žene Henryja VIII. Možda je interes za ovog kralja dodatno potaknut “Tudorima”, no članak s kratkom kronologijom svih šest Henryjevih žena i inače je vrlo često čitan.
• Dojmovi kraljevskog vjenčanja još su jedan članak iz serije od njih dvadesetak koji sam napisao povodom središnjeg kraljevskog događaja prošle godine. Nisam, nažalost, tom prigodom bio u Londonu kako bih mogao izvještavati uživo, no u članku sam iznio svoje dojmove nakon odgledane cijele ceremonije kao i praćenja niza drugih medija i onoga što su oni o ovom vjenčanju pisali. Nisam se jedino doticao modnog aspekta, već sam to radije prepustio gostujućoj blogerici Ani Belić.
• “Tessa iz porodice D’Urberville”, odlična BBC-ova serija po romanu Thomasa Hardyja, bila je emitirana na HTV-u točno prije godinu dana, baš na prijelazu iz 2010. u 2011., no čini se da su se mnogi od vas s njom susretali i drugdje – članak je s lakoćom završio među najčitanijima na razini cijele godine, što svakako predstavlja ugodno iznenađenje.
• Magna Carta: O jednom od ključnih pravnih dokumenata kojima je uređena britanska monarhija ali kojim je i bitno promijenjen odnos naroda i monarha uči se, dakako, u srednjoj školi, što bi mogao biti jedan od glavnih razloga za veliku čitanost ovog članka. Ne manje važno, ova je povelja jedan od  ključnih elemenata oko kojih se vrti priča o legendi o Robinu Hoodu (kao i radnja filma iz 2010.), što bi mogao biti dodatni razlog za taj interes.
• Kraljevska linija nasljeđivanja: Pravila nasljeđivanja prijestolja u britanskom kraljevstvu nije baš lako razumjeti ako se s njima susrećete prvi puta, a stvari su dodatno aktualizirane baš u vrijeme kraljevskog vjenčanja zbog nekoliko razloga; princ Charles koji je tjedan ranije postao prijestolonasljednik s najduljim “stažem” čekanja na prijestolje, a postavljala su se i mnoga pitanja oko toga na koji će način nasljednici princa Williama i vojvotkinje Catherine nasljeđivati prijestolje. Stvari su se bitno promijenile potkraj listopada 2011. kada su ova pravila modificirana tako da i ženski nasljednici budu posve ravnopravni muškima, što je zaslužilo i nastavak članka s dodatnim objašnjenjima promjena u ovom inače kompleksnom pitanju.
• Pet najvažnijih kraljevskih brakova: Dok se u danima prije vjenčanja Williama i Catherine pisalo uistinu o svačemu, odlučio sam napraviti ovaj pregled pet kraljevskih brakova koji su imali najveći utjecaj na englesko, škotsko i britansko kraljevstvo. Mnoge od priča koje okružuju te brakove već su poznate čitateljima i posjetiteljima, no cilj je bio staviti ih u povijesni kontekst te ukratko pojasniti zašto su bili ključni za povijest Ujedinjenog Kraljevstva.
• Olimpijski park u Londonu: Krajem ožujka objavio sam ovaj članak jer tada su se pojavile nove fotografije olimpijskog kompleksa, snimljene iz zraka. (U međuvremenu, krajem prosinca, dobili smo i još novije fotografije ovog dijela istočnog Londona.) Pravi razlog za visoku čitanost članka o Olimpijskom parku vjerojatno, ipak, nisu prireme za praćenje Olimpijskih igara već rasprava koja se razvila u komentarima.
• Vjenčanje: samo činjenice bio je članak kojim sam pokušao unijeti malo smisla u sve o čemu se u medijima pisalo u danima prije kraljevskog vjenčanja. Bilo je tu uistinu svačega, pa sam pomislio da bi jedan članak koji neće biti prožet tračevima već će sadržavati isključivo činjenice uz koje se lako pripremiti za praćenje vjenčanja biti dobrodošao.
• Westminsterska opatija također je u danima pred vjenčanje zaslužila svoj članak na ovom webu; bila je u središtu svjetske pozornosti kao mjesto zbivanja glavne ceremonije, no kao mjesto s poviješću dugom više od tisuću godina svakako predstavlja lokaciju koju biste trebali posjetiti kada se nalazite u Londonu! Stoga je i ovaj članak bio okrenut više njezinom povijesnom značaju i zanimljivostima same zgrade, no što se bavio vjenčanjem.
• Wizzairov odlazak iz Zagreba tema je koja se često tražila putem tražilica, a kada sam potkraj 2010. prvi “iskopao” ovu informaciju koju je Wizzair krio, odbijajući je komentirati, vijest je prenio i Jutarnji list. Umjesto Wizzaira, iz Zagreba od lani leti easyJet, no ima li Wizzairovih letova očito je informacija koja se i dalje često traži.
• Kratka povijest engleskog čaja: poslijepodnevni je čaj ipak svojevrsna otočka institucija, pa ne čudi konstantno velik interes za ovim člankom.
• 2011. obilježila su i tri velika filmska hita britanske tematike, pa su i recenzije ta tri filma bile vrlo čitane; radi se, dakako, o “Kraljevom govoru”, “Harryju Potteru i darovima smrti II” te “Sherlocku Holmesu II” koji se pojavio u kinima u posljednjim danima godine.

Hvala vam svima, u ime svih autora, što ste i u 2011. navraćali na ovaj web. Ako to još ne činite, pratite nas na Facebooku i Twitteru, ostavite pokoji komentar na članak koji vam se sviđa i javite nam o čemu biste željeli čitati u budućnosti!

Ova će godina svakako biti tematski zanimljiva: polovicom godine slijede Olimpijske igre u Londonu, kraljica će proslavljati svojih 60 godina na britanskom prijestolju, a pred nama je i još nekoliko zanimljivih obljetnica poput stotinu godina od potonuća Titanica, stote obljetnice kobne Scottove ekspedicije na Antarktiku ili, pak, 50 godina druženja s Jamesom Bondom na filmu…