Zna se kamo bi se ljubitelji željeznice i željezničke povijesti i inače trebali uputiti dok se nalaze u Engleskoj – dakako, u York, u National Railway Museum – a ovog lipnja za to postoje i dodatni razlozi. Tijekom desetak dana ondje će se, naime, moći vidjeti impresivna zbirka od tridesetak lokomotiva koje se mogu pohvaliti da su po nečemu “naj”: jedna je najstarija, druga najbrža, a mnoge su rušile brzinske rekorde u svoje vrijeme ili na neki drugi način obilježile prijevoz putnika i robe prugama. Bit će to svojevrsni povratak u vrijeme dok je putovanje željeznicom sa sobom još uvijek nosilo određenu dozu šarma i romantike..
Mallard (u prednjem planu) je najbrža parnjača ikad, uz postignut brzinski rekord od 203 km/h, dok je Tornado (u drugom planu) najnovija parnjača koja je u posebnim turističkim prilikama još uvijek u prometu na britanskim prugama. (Foto: © National Railway Museum)
Zaljubljenici u željeznicu i njezinu povijest trebali bi već sada planirati kako će provesti ovaj lipanj: od 2. do 10. lipnja u Yorku, u Nacionalnom željezničkom muzeju, održava se Railfest, najveća svjetska izložba lokomotiva koje su se u svoje vrijeme mogle podičiti značajnim rekordima. U sklopu Railfesta 2012. trebalo bi biti izloženo njih više od trideset, a svaka je na svoj način utjecala na željezničku povijest i razvoj prijevoza vlakom.
Među izlošcima koji će za tu priliku biti dostupni posjetiteljima u Yorku naći će se tako, primjerice, i Mallard (najbrža parna lokomotiva koji drži brzinski rekord od 126 milja na sat, odnosno 203 km/h), nedavno potpuno preuređeni “Leteći Škot” (za više informacija o njemu samom, njegovim rekordima i povratku u ovaj muzej pročitajte ovaj članak), Tornado (kao najnovija parna lokomotiva koja i dalje prometuje britanskim prugama u posebnim prilikama) ili pak George England 0-4-0STT Palmerston, najstarija uskotračna parna lokomotiva koja je prometovala prugom Ffestiniog u Walesu. Posjetitelji će moći vidjeti i funkcionalnu repliku čuvene Stephensonove parne lokomotive “Rocket”, a koja se inače čuva i može vidjeti u londonskom Science Museumu.
Ovako je izgledala Stephensonova čuvena "Raketa" ("Rocket") iz 1829. godine. Nacionalni željeznički muzej u Yorku raspolaže ovom replikom izgrađenom 1979. povodom 150. obljetnice originalnog Stephensonovog dizajna, dok original koji je napravio Robert Stephenson možete vidjeti u Londonu, u Science Museumu. (Foto: © National Railway Museum)
U zbirci National Railway Museuma nalazi se više od stotinu lokomotiva i 250 drugih željezničkih vozila, te tisuće drugih predmeta poput postera, željezničkih uniformi i ostalih koji su obilježili više od 200 godina željezničke povijesti što ih ovaj muzej u Yorku pokriva. Moram priznati da, nažalost, još nisam bio u ovom muzeju, no kako me povijest prijevoza općenito prilično zanima, početak lipnja bio bi baš lijepa prigoda za jedan posjet…
Nađete li se slučajno tih dana u Yorku ili oko njega, znajte da muzej radi od 10 do 18 sati te je posjeta samom muzeju besplatna, ali će se za Railfest ipak plaćati posebna ulaznica. Više informacija o Railfestu koji je posljednji puta održan sada već pomalo davne 2004. potražite ovdje.
"Leteći Škot" (Flying Scotsman) u više je navrata obarao brzinske i daljinske rekorde na britanskim prugama. Svoj je nadimak stekao zbog najbrže željezničke veze koja je povezivala London i Edinburgh bez stajanja: za ovu je vožnju 1928. bilo potrebno samo 8 sati. Također je postao prva parnjača koja je mogla "povući" brzinom većom od 100 milja na sat na redovnoj liniji. Za više informacija o ovoj lokomotivi i njezinom povratku u Nacionalni željeznički muzej, kliknite na fotografiju. (Foto: © National Railway Museum)
![theoddmentemporium:
Burying in Woollen Acts
Following a decline in the wool industry, c.1660s, the English government, in a bid to boost sales, made it law that the dead be buried in pure English woollen shrouds to the exclusion of all other textiles.
As the document above shows, an oath had to be made by a member of the deceased’s family confirming that the ‘lately deceased, was not put in, wrapt, or wound up, or buried in any shirt, shift, sheet or shroud, made or mingled with flax, hemp, silk, hair, gold or silver, or other than what is made of sheep’s wool’. The same went for the lining of the coffin.
The legislation was in force until the 1810s, however, it went mostly ignored after 1770 by people who could afford to pay the £5 fine for noncompliance.
[Sources: Burying in the Woollen Acts | Needleprint Blogspot]](http://25.media.tumblr.com/f0d633f2a4178c51339de2cef8164eec/tumblr_mn9t0mceoO1rnseozo1_250.jpg "theoddmentemporium:
Burying in Woollen Acts
Following a decline in the wool industry, c.1660s, the English government, in a bid to boost sales, made it law that the dead be buried in pure English woollen shrouds to the exclusion of all other textiles.
As the document above shows, an oath had to be made by a member of the deceased’s family confirming that the ‘lately deceased, was not put in, wrapt, or wound up, or buried in any shirt, shift, sheet or shroud, made or mingled with flax, hemp, silk, hair, gold or silver, or other than what is made of sheep’s wool’. The same went for the lining of the coffin.
The legislation was in force until the 1810s, however, it went mostly ignored after 1770 by people who could afford to pay the £5 fine for noncompliance.
[Sources: Burying in the Woollen Acts | Needleprint Blogspot]")
Komentari