London je u svojoj prošlosti imao čuvene kroničare urbanog života poput Samuela Pepysa ili Johna Stowa, no njihov je rad bio strogo dokumentaristički. Dickens je pak prvi pjesnik ovog velegrada. On je autor koji London koristi kao živu pozornicu, na kojoj skriveni životi njegovih stanovnika povremeno doživljavaju uprizorenja što ostaju zabilježena u svim Dickensovim radovima…
Fotografija Charlesa Dickensa iz 1843. Ova fotografija, snimljena tijekom njegovog boravka u Americi, o kojem smo pisali u prvom dijelu članka, najranija je danas poznata fotografija čuvenog pisca.
U kojoj je mjeri ovaj poznati pisac bio fasciniran viktorijanskim velegradom najbolje govori općepoznata činjenica o njegovim noćnim šetnjama koje su mu služile kao relaksacija nakon dana napornog pisanja, ali i kao nepresušan izvor inspiracije. U pravilu bi krenuo nedugo poslije ponoći iz Lambetha na južnoj obali Temze, preko mosta Waterloo ka kazališnom području oko Drury Lanea.
Nastavio bi potom uz zatvor Newgate do Banka u srcu Cityja, gdje bi skrenuo južno prema tržnici Billingsgate pa dalje do Borougha preko London Bridgea. Ostatak trase podrazumijevao je šetnju uz zatvor King’s Bench i bolnicu Bedlam, te ponovo prelazak na sjevernu obalu, ovaj put preko Westmisterskog mosta.
Negdje u zoru pisac bi napokon stigao do Covent Gardena, gdje bi popio svoju jutarnju šalicu kave te otišao kući na kratki počinak prije novog napornog dana.
Specifična atmosfera viktorijanskog Londona, protkana maglom, plinskim svjetiljkama, dimom iz stotina gradskih dimnjaka i zvukom kočija na granitnim kockama popločenim ulicama je zauvijek ostala zarobljena u Dickensovim djelima. Gradska kiša, primjerice, nema onaj svježi, prirodni ugođaj iz ruralnih krajeva:
Na selu bi kiša izazvala bujicu tisuća svježih mirisa, a svaka je kap nestajala pretakajući se u neku novu vrstu rasta ili života. U gradu je postajala tek izvor ustajalog zadaha; bolesna i mlaka, prljava masa koja se slijeva ka kanalizaciji.
(ulomak iz romana Little Dorrit / “Mala Dorrit”)
Pojedine su londonske lokacije i vinjete tako našle svoje ovjekovječenje u Dickensovim romanima. Mesna tržnica Smithfield pozadina je scene iz Olivera Twista, kuda zli Bill Sikes vodi otetog dječaka, a isti će negativac svoj kraj dočekati na St. Saviour’s Docku, u blatnjavom ušću rijeke Neckinger. Fleet Street, stoljetno središte britanskog novinarstva (taj je epitet izgubilo tek nedavno, premještanjem izdavačkih kuća na područje Canary Wharfa), spominje se u nizu romana poput Martina Chuzzlewita, Davida Copperfielda, Our mutual Frienda, Great Expectations i drugih. Jerry Cruncher iz Tale of two Cities, primjerice, radi kao kurir i vratar u banci Tellson, koju je Dickens formirao po stvarnoj ustanovi Child’s Bank, smještenoj također u ulici Fleet, nasuprot Temple Bara.
Fotografija Lambetha, četvrti po kojoj se Dickens često "smucao", iz njegova vremena. Ova fotografija iz perioda netom prije 1866. (kada su izgrađeni nasipi) djelo je fotografa Williama Strudwicka a prikazuje kako je izgledala tipična londonska radnička četvrt na obali Temze.
Područje bivših dokova na Temzi također nalazi svoje mjesto u Dickensovim djelima ponajviše zahvaljujući činjenici da je pisčev djed Christopher Huffam bio vlasnik radionice za šivanje brodskih jedara u ulici Gatford, južno od Canary Wharfa, a živio je u obližnjem Limehouseu koji će svoje mjesto naći u djelima kao što su Dombey and Son ili Our mutual Friend. U ovom se potonjem romanu u više navrata spominje krčma Six Jolly Fellowship Porters Tavern, temeljena na poznatom lokalu The Grapes.
Eel’s Pie Island maleni je otok u Temzi na području Richmonda, u to vrijeme još dalekog predgrađa. To se poznato izletište, nazvano prema danas srušenom ugostiteljskom objektu spominje u Nicholasu Nickelbyju, a obližnji Maids of Honour Row, niz terasastih trokatnica, obitavalište je gospođe Brandley u romanu Great Expectations. Camden Town, u kojem je Dickens proveo svoje najmračnije londonske godine, poprište je dijela radnje romana Dombey and Son. Odrasli Paul Dombey će se vratiti na područje Stagg’s Gardensa u Camdenu, tražeći oronulu kućicu u kojoj je živjela njegova dadilja, no neće je uspjeti naći.
Još jedna fotografija siromašnoga Lambetha iz Dickensova doba, 1865. Od početka 19. stoljeća, broj stanovnika u toj četvti porastao je više od 10 puta: s 28 tisuća na preko 300 tisuća! Životni uvjeti bili su stoga, dakako, nesnošljivi, a socijalni problemi više nego očiti na svakom koraku...
Čuvena je staretinarnica iz romana Old Curiosity Shop malena jednokatnica iz šesnaestog stoljeća, a smještena je u Portsmouth Streetu, u samom srcu Westminstera. Advokatski su uredi i boravišta uistinu često spominjane lokacije u Dickenosvu opusu – dovoljno se prisjetiti izjave gospođice Flite u romanu Bleak House, kada komentira ulaz u Lincoln’s Inn:
Zovem ga svojim vrtom. Ljeti je ovdje baš fina sjenica.
Ovo su tek neke slučajno izabrane lokacije, pošto bi šetnja Dickensovim Londonom mogla uistinu dugo potrajati. Pisac koji je čovječanstvu ostavio svoj maestralni opus je iznimno zadužio grad u kojemu je rastao, stvarao i umro. U njegovom su stvaralaštvu uistinu rijetke scene koje se odigravaju izvan Londona – i po tome je Charles Dickens specifična pojava na svjetskoj književnoj sceni.
Fotografija mladog dječaka koji lašti cipele u viktorijanskom Londonu. Dickensova briga za dobrobit siromašnih obitelji i posebno siročadi dovela je i do toga da je pisac podupirao rad "Shoeblack Society", organizacije nastale polovicom 19. stoljeća, čiji je cilj bio naučiti djecu kako obavljati pojedine poslove ne bi li uspjeli zaraditi i prehraniti sebe i svoju obitelj.
Stoga i ne čudi što se povodom dvije stotine godina od njegova rođenja grad London svojski potrudio obilježiti taj veliki jubilej čitavim nizom događaja i manifestacija. Museum of London trenutačno organizira izložbu Dickens and London na kojoj će, između ostaloga, javnosti biti predočene i izvorne verzije njegovih rukopisa. Ova će postava biti otvorena do 10. lipnja 2012.
Čitava će godina proteći u znaku lika i ostavštine velikog pisca, što će biti vidljivo kroz repertoare kazališta koja će uprizoriti scenske verzije njegovih romana, ili pak kinoteka u kojima će se prikazivati ciklusi brojnih ekranizacija rađenih po djelima Charlesa Dickensa. Museum of London također je izdao i aplikaciju za iPad nazvanu “Dark London”, koja se bavi baš viktorijanskim Londonom u kojemu je živio Dickens.
Nisu to, naravno, sve aktivnosti koje su i koje će biti prezutete povodom dvjestogodišnjice njegova rođenja – izdavačke kuće masovno tiskaju nova izdanja njegovih romana, diljem Britanije i svijeta se organiziraju simpoziji o Dickensu, a BBC je povodom jubileja snimio i novu verziju Great Expectationsa.
Zanimljivo je spomenuti i projekt simultanog čitanja 24 Dickensova djela u 24 svjetske zemlje tijekom 24 sata, realiziran upravo prije nekoliko dana, na pisčev dvjestoti rođendan, 7. veljače 2012. Ništa neobično – svojim iznimnim opusom, filantropijom, naprednim stavovima i nadasve razumijevanjem problema takozvanih malih ljudi, Charles Dickens zadužio je čitavo čovječanstvo!
Charles Dickens u svojoj radnoj sobi, 1859. godine. Autor slije je William Powell Frith iz Londona. Kliknite na sliku za veću verziju. (Foto: © Victoria & Albert Museum Images)
Komentari