Što OI znače za London?

Članak Ane Muhar prenesen je iz Jutarnjeg lista
ljubaznošću autorice i uredništva.

Dragi čitatelji, zaboravite na ljetovanje na Jadranu! Ako je vjerovati gradskim ocima koji ga kite obećanjem “nikada ranije viđenog ljeta”, ovogodišnja destinacija za ljetovanje iz snova bit će London. Tek nas nešto manje od četiri mjeseca dijele od dana kada će London zapaliti olimpijski plamen i time nastaviti tradiciju započetu prije gotovo tri tisuće godina u staroj Grčkoj.

Procvjetala livada u parku uz Olimpijski stadion, u središtu londonskog Olimpijskog parka. Hoće li predstojeće Olimpijske igre ujedno značiti i novi turistički i gospodarski procvjet britanske prijestolnice, tek ćemo vidjeti. (Foto: © London 2012)

Važnost toga simboličnog čina iz podnaslova je simbolička, baš kao i manje romantična povezanost Grčke i Ujedinjenog Kraljevstva. Zajednički nazivnik: financijska anemija. Nikada ranije na veličanstvene događaje nije se gledalo s tolikom dozom cinizma i sumnje. Dovršetak glavnih objekata Olimpijskog parka prije vremena, umjesto aplauzom, dočekan je pitanjem: “Tko će to sve platiti?”.

Za Britance ova će godina biti godina različitosti. S jedne strane, obilježit će je grandiozne proslave – samo mjesec dana prije Olimpijskih igara slavit će se dijamantni jubilej kraljice Elizabete II., povijesna rijetkost posljednji puta obilježena 1897. godine. S druge, pak, mračnije strane su crna ekonomska predviđanja koja su državi uz ime prišila pojam “austerity” koji se istovremeno prevodi kao štednja i surovost.

I prije sedam godina, kada je odabran kao lokacija ljetnih Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, London je bio grad različitosti. Nenadana pobjeda nad vječnim rivalima Francuzima (konkurent Londonu kao lokaciji igara bio je Pariz), bila je slatka. Tadašnji premijer Tony Blair šalio se da se isplatilo pobijediti samo zbog izbezumljenog pogleda Jacquesa Chiraca u trenutku proglašenja domaćina Olimpijskih igara 2012. Ipak, nacionalna histerija ubrzo se rastopila u nacionalnu tugu kada je teroristički napad odnio 52 života nesretnih građana koji su se toga jutra u krivo vrijeme našli na krivoj stanici podzemne ili u krivom autobusu. Možda nikada ranije nacionalni ponos i želja za osvetom u obliku grandiozne nacionalne manifestacije nisu bili veći.

Ili gotovo nikada. 1948., samo tri godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, London je bio domaćin Olimpijskih igara. S nacijom koja je šepala od ratnih ozljeda, gubitka voljenih i domova, redukcije hrane, odjeće i goriva koji su se nabavljali pažljivo dodijeljenim bonovima, igre su ostale zapamćene kao Austerity Olympics (“Štedljive Olimpijske igre”). U istoimenoj knjizi, autorica Janie Hampton opisuje ih kao “trijumf inventivnosti, štednje i improvizacije.” Natjecatelji su spavali u domovima volontera, sami šivali svoje sportske dresove i jeli kitovo meso u nedostatku drugoga, a u potrazi za proteinima. Izgradnja sportskih objekata bila je nezamisliva u Londonu koji je na mnogim mjestima bio u ruševinama. Čitave igre stajale su oko 700.000 funti.

Olimpijski je stadion dovršen pretkraj prošle godine i spreman čeka početak igara krajem srpnja. (Foto: © London 2012)

Mogu li igre biti – štedljive?

Austerity Britain (“Štedljiva Britanija”) 2012., ako je suditi prema olimpijskoj računici, sve je samo ne štedljiva. O točnom iznosu investicije projekta samo se nagađa, ali jasno je da je daleko veća od preliminarno najavljivanih 4,2 milijarde funti. Danas je predviđena brojka bliža iznosu od 10 milijardi funti. Možda i više. Jack Lemley, bivši šef jedne od brojnih olimpijskih agencija, Olympic Delivery Authority, vjeruje da će se ukupan iznos popeti na 20 milijardi funti.

Uložene milijarde će britansku prijestolnicu presvući u novo ruho; organizatori redaju obećanja da će London biti znatno drugačiji grad nakon Olimpijskih igara. Neke će promjene, čini se, biti očitije od drugih. Već u svibnju londonski horizont dobiva velikodušnu dopunu – s 310 metara visine objekt “The Shard” bit će najviša zgrada u zapadnoj Europi.

Samo mjesec dana kasnije vrata otvara Siemenesov projekt “Crystal”, svojevrsna “Silicijska dolina Londona” te gotovo svemirska žičara koja će spajati krajnje dijelove jugoistočnog Londona sponzorirana od strane zračne kompanije Emirates. Ipak, ponos i spomenik Olimpijskih i Paraolimpijskih igara je mjesto njihovog održavanja, Olimpijski park.

Odluka o njegovoj lokaciji – na čvorištu depresivnih dijelova grada Hackney, Leytonstone, Stratford i Pudding Mill na krajnjem istoku grada, nailazila je na bujicu kritika. Unatoč tome, organizatori svoj odabir smatraju ključnom idejom naslijeđa Olimpijskih igara. “London je specifično mjesto održavanja ovakve sportske manisfestacije. Mi nemamo potrebe koristiti Olimpijske igre kako bismo u svijesti javnosti postavili grad kao svjetsku metropolu. London to jest i bez igara. Zato koristimo ovu priliku da predstavimo jedan sasvim novi model ovakvih projekata u kojem će grad dobiti jedan potpuno novi kvart, koji će biti ne samo turistička atrakcija nego i nova adresa brojnih stanovnika grada”, za Nedjeljni Jutarnji rekao je Jerome Frost, ispred organizacijskog odbora Olympic Delivery Authority u trenutku kada je njegova vizija još bila samo golemo gradilište.

Pogled na park u dvorištu Olimpijskog sela, uz građevine u kojima će tijekom Olimpijskih igara biti smješteni sportaši a koje bi nakon dovršetka Olimpijskih i Paraolimpijskih igara trebale biti preuređene u stambene i poslovne prostore. (Foto: © London 2012 / David Poultney)

Činjenica da Londonu ne nedostaje turista uz nezgodan tajming u kojem se trošenje na sportske manifestacije nevoljko prihvaća u državi u kojoj se, uslijed rezanja budžeta, zatvaraju škole i bolnice te otpuštaju tisuće djelatnika javnog sektora, u prvi su plan projekta stavili održivi razvoj. Umjesto turističkog imperativa kojim žele fascinirati svijet, londonske Olimpijske igre postale su masterplan gradskog redizajna.

Preobrazba istočnog Londona

“Posljednjih dva stoljeća London nije uspio donjeti promjene u East End (krajnji istok grada, op.a.). Ovaj je dio grada bio zagađen, ružan, zapušten, čak i opasan. Kao što vidite, on postaje jedan od najbolje opremljenih urbanih područja na svijetu”, govori Frost. Doista, ono što je prije samo šest mjeseci izgledalo kao golemo gradilište ukrašeno nekolicinom impresivnih građevina sada je zadobilo izgled “pametnog” grada. Zgrade su povezane mostovima, posađeno je 4000 stabala i izgrađeno umjetno brdašce s kojeg se pruža pogled na središnji London. Na čišćenju zagađene zemlje radilo je šezdeset znanstvenika kako bi je osposobili za zelene površine. Spominje se podatak da su pročistili toliko zemlje da bi se unutrašnjost Royal Albert Halla, jedne od najvećih koncertnih dvorana u Londonu, deset puta mogla napuniti čistom zemljom. “Osnovna je ideja da smo od samog početka na Olimpijske i Paraolimpijske igre gledali kao na privremeni događaj koji će gradu donijeti trajni razvoj”, dodaje Frost.

Njegov posao i posao njegovih kolega bliži se kraju. Ipak, kada se olimpijski plamen ugasi za neke posao tek počinje. Čitava jedna organizacija, Olympic Park Legacy Company, brine se o onome što će London postati nakon završetka Paraolimpijskih igara 9. rujna. Olimpijske atrakcije valja pretvoriti u višenamjenske stadione, zgrade koje su ugošćavale atletičare i novinare preurediti u stanove. Najavljena je izgradnja 8000 domova i jednog od najvećih parkova u gradu. Prema njihovim predviđanjima, projekt prenamjene parka vratit će čak 75 posto investicije.

“Naš cilj je Olimpijski park pretvoriti u grad vrtova 21.stoljeća i povezivanje okolnih predgrađa kako bi se postigao procvat istočnog Londona”, komentiraju u organizaciji. Većina Londončana složit će se da su planovi o procvatu spomenutih predgrađa suviše optimistični. The Economist Olimpijski park ironično naziva “poljima snova”. “London si je zadao zadatak da stvori mjesto na kojem će ljudi željeti živjeti, raditi i zabavljati se u dijelu grada koji ljudi najradje izbjegavaju”, komentira. Privući građane izazov je možda veći i od samog redizajna mreže zapuštenih predgrađa.

Most u Central Parku londonskog olimpijskog sela. Most se proteže preko rijeke Lea, središnja čelična konstrukcija u obliku slova "Z" ovdje će ostati stalno, dok će privremeni, jarko šareni dio povećati protočnost pješaka za vrijeme Olimpijskih igara. Most su dizajnirali irski arhitekti iz studija Heneghan Peng Architects.

Za sada je jedini vidljivi pokazatelj svjetlije budućnosti tužnog East Enda nedavno otvoreni shopping centar Wesfield Stratford, najveći kupovni centar u Europi. U lokalnoj općini Newham javljaju da su svakodnevno obasipani prijavama za posao u novootvorenom centru koji, između ostalog, ima 300 trgovina i 70 ugostiteljskih objekata. Broj prijavnica za posao ponekad dosegne i 250 dnevno, što ne čudi s obzirom na činjenicu da je Newham općina s najvećom stopom nezaposlenosti u Londonu.

Je li moguć crni scenarij?

Australski trgovački div Westfield mogao bi riješti barem dio problema; predviđanja uprave su da će do kraja godine zapošljavati ukupno 20.000 ljudi. Iako su se svakako planirali, nakon uspješnog centra u zapadnom Londonu, proširiti i na istočni trgovački front, u Westfieldu priznaju da bi pričekali barem pet godina s takvom investicijom da nije Olimpijskih igara. Gradonačelnik Londona Boris Johnson tvrdi da je to samo jedna od blagodati sportske manifestacije. Svijetu će se predstaviti istočni London kao nova turistička destinacija, a Britancima kao nova opcija stanovanja. London samo dobiva. Ili?

Dio Olimpijskog parka je i posve novi Aquatics Centre, mjesto na kojemu će se odigrati većina natjecanja u vodenim sportovima. (Foto: © Steve Bates / London 2012)

U ekonomskom institutu CEBR manje su optimistični. “Olimpijske igre će smanjiti gradski BDP. Reći da će grad imati bilo kakve ekonomske koristi bila bi laž. Jedina korist događaja jest da će se vratiti dobro raspoloženje i osjećaj ponosa među Britancima”, tvrdi Charles Davies ispred instituta CEBR. “Puno će građana napustiti grad. Ekonomska aktivnost bit će smanjena. Prometna infrastruktura donijet će dodatne troškove. Ne možemo računati niti na korist od turizma. Svi turisti koji ne prate sport, a koji bi u normalnim uvijetima posjetili London, sada će ga izbjegavati zbog precijenjenih hotela i kaosa u prometu”, tvrdi Davies.

Takva crna prognoza nije nemoguća. Naime, udruga europskih tour-operatera upozorava da je u Pekingu boravak u hotelima bio čak 39 posto manji u 2008., godini održavanja Olimpijskih igara, nego godinu ranije. S 4,2 milijuna stranih turista i tri milijuna domaćih (službeni podaci iz 2010.), London je najposjećeniji grad u Europi. Iako je malo vjerojatno da će Olimpijske i Paraolimpijske igre narušiti taj status, kritičari osuđuju brzoplete akcije zadovoljavanja rokova.

“London se ne priprema za budućnost, nego se jednostavno nada izbjeći katastrofu”, komentira David Robertson u Timesu.

Olimpijski prometni izazovi metropole

Za organizatore kojima je pojam “održivosti” svojevrsna mantra projekta London 2012., ovaj komentar mora da zvuči kao besmislica. Ipak, izbjegavanje katastrofe jest jedan od imperativa grada sa osam milijuna stanovnika i najposjećenijom zračnom lukom na svijetu. Gradski transport drhti od straha da bi prometni kolaps mogao biti važnija vijest od sportskih rezultata.

Na dan početka igara, 27. srpnja, na Heathrow će, procjenjuje se, sletjeti 10.000 stranih novinara i najmanje 500.000 ostalih putnika. Zaprimljene prtljage bit će, procjenjuje se, preko 200.000 komada. Broj dozvoljenih letova već je smanjen, sa 44 polijetanja i slijetanja po satu na 36. Očekivanih 240 državnih letova i 3000 privatnih bit će preusmjereno na druge zračne luke. Niti za Obamin Air Force One neće biti moguće sletjeti na Heathrow! Prometna infrastruktura za gradske vlasti je istovremeno izazov i test, baš kao uostalom i cijeli projekt London 2012.

Kada bude dovršen u svibnju ove godine, The Shard - ovdje prikazan na računalnoj simulaciji - sa svojih će 310 metara biti najviša građevina u zapadnoj Europi. Simbol grada - svakako, ali - simbol štedljivosti? (Kliknite na sliku za članak o The Shardu.)

Njegov uspjeh i predviđanja što će Olimpijske i Paraolimpijske igre doista donijeti Londonu za sada su apstraktni. Ako redizajnirani dijelovi istočnog Londona doista trajno zažive to će biti trijumf plana prenamjene i možda međunarodno nasljeđe londonskih igara. Neke su dobiti manje opipljive. Prije 64 godine Olimpijske igre u Londonu donjele su obećanje da stvari idu nabolje. Njihova ovogodišnja uloga je manje zahtjevna i lokalnog karaktera – ovo je jedinstvena prilika da se Britancima i svijetu vrati vjerovanje da je Austerity Britain ponovno Great Britain.