U godini u kojoj se obilježava stotinu godina od potonuća Titanica, veliku je pozornost u našim medijima dobila i priča kako su se na brodu nalazilo tridesetak Hrvata – uglavnom onih iz siromašnijih krajeva zemlje koji su sreću i bolji život odlučili potražiti u Americi – a i ona o mnogobrojnim Hrvatima među posadom i putnicima Carpathije, broda koji je prvi pristigao u pomoć preživjelima s Titanica.
Obje priče poznate su, naravno, od ranije svima koji su bili zainteresirani za detalje najpoznatije pomorske katastrofe svih vremena, no u danima obilježavanja stote obljetnice potonuća Titanica mogli smo uistinu pročitati podosta zanimljivog materijala o događajima u noći 15. travnja 1912. iz hrvatke perspektive. Tako je Jutarnji list nedavno izdao knjigu Drage Hedla “Kako su spašavani putnici broda Titanic”, temeljenu na dnevniku osječke učiteljice Marije Bartowski koja se Carpathiom vraćala u Rijeku, a Večernji list pisao je o sudbinama hrvatskih putnika sa samog Titanica.

Ilustracija Titanica iz marketinške brošure kompanije White Star Line kojom se najavljivalo njegovo prvo putovanje prema New Yorku.
Želite li se dodatno informirati o sudbinama Hrvata s Titanica, zanimat će vas informacija da je Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, smješten na Marulićevom trgu, ovih dana otvorio izložbu “Hrvati na Titanicu” u sklopu koje se može razgledati dokumentacija koju arhiv posjeduje a koja je vezana uz potonuće Titanica i sudbine putnika iz Hrvatske. U Hrvatskom državnom arhivu u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove, čuva se, naime, opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji nastradalih putnika Titanica. Upravo izloženi izvorni dokumenti vjerno prikazuju sudbinu nesretnih ljudi i njihovih obitelji.
Svih trideset putnika iz Hrvatske na Titanicu je putovalo u trećem razredu (steerage), u kojemu su izgledi za preživljavanje bili praktički nikakvi. Prema dokumentaciji koju posjeduje Hrvatski državni arhiv, a koja se može razgledati u sklopu ove izložbe, nasljednicima 27 nastradalih Hrvata na brodu Titanic isplaćena je na ime odštete privremena pomoć od White Star Linea u iznosu od 240 kr. po osobi, osim za udovicu Milana Karaića kojoj je isplaćeno 478 kr. 50 f.
Godinu dana kasnije Generalni konzulat Austro-Ugarske Monarhije u New Yorku poveo je protiv White Star linije odštetnu parnicu, budući da se nije mogao sklopiti dogovor glede visine konačne odštete. Također su dobili iznos od 240 kr. po osobi iz fonda za pomoć britanskih novina “Daily Telegraph”, potom 500 kr. po obitelji unesrećenog od švicarskih iseljeničkih agencija iz Bazela i St. Gallena (Victor Kraus, Im Obersteg i Co. i dr.) preko kojih su se iseljavali Hrvati, te iznos od 53.324 kr. što ga je sakupio fond “Mansion House Comittee” iz Londona. Ovaj iznos se razdijelio prema odredbi upravitelja fonda koja se nalazi u privitku spisa koji se čuvaju u arhivu. Sve su to podaci iz dokumentacije koja se čuva u arhivu a prikupljena je i objedinjena, te izložena ovom prilikom.
Izložba u atriju Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu tako ostaje otvorena do 18. svibnja 2012. Njezinu najavu, s popisom stradalih hrvatskih putnika, mjestima odakle su bili, njihovim zanimanjima i obiteljima koje su podnijele odštetne zahtjeve prema kompaniji White Star Line možete pronaći ovdje (PDF).
Autorice izložbe su Maja Bejdić i Deana Kovačec.
























































Komentari